Autor: Romano Bolković 1/16/2013 21:10
Za čitatelje koji nisu moji sugrađani objašnjava situaciju u Zagrebu: prvo ste nekoliko dana na naslovnicama čitali o TERORU; sada možete i s desetak metara na kiosku uočiti novinski naslov: KAOS. Teror se sveo na šamiloidnog Vojislava, a kaosa nema.
Prvo prepustimo istrazi, a o drugom tek riječ: iako je količina snijega koji je pao u Zagrebu vijest – javlja mi Ranko Lipert – čak i u Moskvi, Zagrepčani, koji bi alpski status Sljemena a mediteranski podsljemenske zone, histeriziraju, baš kao da bi tramvajske pruge trebale trebale imati podno grijanje, ceste ispiranje voskom, a parkirališta topli fen, kao na ikoničkoj fotografiji Marilynke.
A part od gradskog folklora, poput surrealističkog dijaloga Bandić – Građani (Ako mi ne pokupimo otpale dijelove tramvaja, učinit će to naši prijatelji, Romi/ Ali dijelovi nisu metalni, gradonačelniče!/Dokaži ti njima da je to plastika!) kudikamo je zanimljivije vidjeti relaciju Građani – Bandić: ti čestiti, nadrkani građani, u svom malomišćanskom lopovskom mentalitetu, čim im se pruži prigoda da s gradom, kao kooperanti, čiste snijeg, voze uokolo svoje privatne ralice ostavljajući za sobom dvadesetak cm snijega, ne bi li zarada bila to veća što je više potrošenoga benzina i prijeđenih km u tom i takvom čišćenju teroru izloženih kaotičnih ulica. Zapravo, kaos zaista vlada, i možda je uistinu riječ o teroru, jer ulicama ovoga grada, bez obzira na njihovu prohodnost, kolaju nebrojene kolone takve bagre, za koju nema segmenta socijalnog bitka ni društvene sfere koja ne bi pružila mogućnost malverzacije i krađe.
Ponavljam, ako je o ikakvom teroru i kaosu riječ, onda je to teror razmaženog jamranja i kaos u dušicama naših klajnbirgera: u dva dana unatoč oborinama koje su dospjele do udarnih meteoroloških svjetskih vijesti – vidi: CNN – promet teče nesmetano, čisti se 24 sata dnevno, a to što u Demetrovoj ili na Goljaku poneko ne može prtine savladati čak ni statusnim jeepom, molim vas, pošteno recite: A kaj će vam SUV za 330 dana godišnje vožnje u koordinatama Botanički-Šestine/Britanac-Smičiklasova? Matoševski tražim provokaciju, postulatorno sam protiv?
Neće biti; pročitajmo, s walla Dejana Jovića, što mu je jučer kazao prijatelj, Britanac: „Danas mi je jedan prijatelj, Britanac, rekao da je fasciniran načinom na koji Zagreb ipak funkcionira po ovakvom vremenu, a naročito time da je uopće jučer mogao sletjeti u Zagreb. Da i pola toga padne u Londonu, Heathrow bi bio potpuno zatvoren, kaže. Ima pravo. Sjećam se potpune panike u Škotskoj kad je palo 10 cm snijega. Zatvorili su škole i otkazali vlakove i autobuse. Razlog je bio vjerojatno financijski: nitko ne želi plaćati kompenzaciju onima koji bi se možda ozlijedili na putu prema poslu. Zimske službe mislim da tamo uopće ne postoje. Tako da nas ipak ove nezgode s javnim prijevozom i sl. ne trebaju suviše ljutiti. Ozbiljno kažem – Zagreb se, zapravo, dosta dobro drži!”
I sam sam morao prolongirati neke obveze, jer nije najjednostavnije pronaći parking, niti dobiti taxi, a javni prijevoz nije sasvim pouzdan – ali… Pala je rekordna količina snijega, sve se normaliziralo u tridesetak sati čišćenja, a to što po cijele dane ne možemo iz Bogovićeve opservirati kako pored prepunih stolova užurbano promiču oni koji nemaju vremena sjesti i u ovom pozerskom gradu u kojem gotovo nikoga u tom rajonu Cvjetni-Charlie nije upitno upitati za zanimanje i izvor prihoda s onima čije su firmato naočale musavije od već od unutrašnjosti automobila proćaskati o kanoniku Vramecu i njegovoj besmrtnoj baroknoj definiciji Zagrepčana: Purgeri, nemajuć puno, hvastaju se., a Bože moj, uskoro će hrvatsko proljeće, pa smo tu već nekako u Uskrsu, a onda je do mora, kaj, par kavica, i dok si malo u solariju nabaciš farbicu, već smo na godišnjem. Ve nekak bu, ne?
I još nekaj, kad sam već toliko potegnuo: Naravno da će upravo ti Zagrepčani ponovo izabrati Bandića. Ne Hercegovci, ne Donja Dubrava, ne naši prijatelji Romi kojima ti objasni da je to plastika! Ne, izabrat će ga ova drkađijska gomila, koja, ako ikada i digne guzicu iz Buldoga, onda je to samo zato da krenu put Poglavarstva, pa da im ista ta hodajuća fontana, u koju ubaciš par novčića i zaželiš želju, prefarba još koju poljoprivrednu ledinu u građevnu parcelu, pa se onda opet može godinama donjogradski kenjati, umjesto da očistimo snijeg, onako biblijski, prvo pred svojim vratima, pokušavši ga barem ne nabacati pred tuđa, ako već nismo u stanju cijelu jednu generaciju prestati pjevušiti: Bolje plesat’ boogie-woogie nego krampati na proogie.
