Autor:: Radiosamobor.hr 6/21/2010 21:22
U subotu su se u Samoboru 21. puta za redom okupili brojni pjesnici kako bi svojim prisustvom i stihovima probudili sjećanje na ljubav Ljubice Cantilly i Stanka Vraza. Večer Ljubavne poezije, “Vrazova ljubica”, upriličena je u Galeriji Prica, a ove je godine okupila rekordan broj pjesnika, njih čak 57.
Pajo Kanižaj, Mladen Kušec, Enes Kišević, Ljerka Car Matutinović, Ivanka Nekić, Ivan Mlačić, Milan Žegarac Peharnik i Joža Prudeus, samo su neki od njih. Recital je vodio Miroslav Burić, a začetnik susreta, Joža Prudeus, naglasio je kako pjesnički susreti, uz “Samoborsku glazbenu jesen”, postaju najomiljenija manifestacija u našem gradu.
Jedan od redovitih sudionika susreta je i Ludwig Bauer, urednik knjige “Odjeci ljubavi” koja je izdana povodom 20. godišnjice susreta. Prema njegovom mišljenju Samobor i pjesnici na dobar se način brinu da jedna od najvećih ljubavnih priča ne padne u zaborav.
– Ljubav i poezija jako su tijesno povezane. Velik dio poezije jest ljubavna poezija i velik dio ljubavi ispunjen je poezijom. Ispada da sva dobra poezija, ili sve najbolje u ljubavi, jest jedno te isto – rekao je Bauer koji je nadodao da se, prema njegovom mišljenju, Samobor i pjesnici na dobar način brinu da jedna od najvećih ljubavnih priča ne padne u zaborav.
– Ne treba mit nikada prenapuhati jer se onda može postići jedan suprotni efekt – nešto što se prenapuše može se jako brzo ispuhati. Ovdje jedna legenda postaje trajnom inspiracijom i dograđuje se stalno neki novi kamenčić spoznaje i odnosa prema, nazovimo ih tako, tim “ljubavnicima”, iako je zapravo i to malo dvojbeno. Svi mi nadopunjujemo tu legendu i čini mi se da se to, kao inspiracija još dugo vremena neće istrošiti.
Tihi buntovnik
Ljubavna legenda dobra je inspiracija i poznatom pjesniku Enesu Kiševiću – također redovitom sudioniku susreta koji je istaknuo žaljenje što je sa susreta izostala publika.
– Šteta da nema više publike, da nema više ljudi iz Samobora… Ovdje pjesnici govore pjesnicima – što je isto dobro, jer čujemo što mislimo o ljubavi. Mnogi preko srca nosimo smokvin list… stidimo se ljubavi pa je lijepo čuti pjesnike kako govore o njoj. Negdje se čuju točni tonovi, negdje su ti tonovi isprazni, ali je lijepo čuti koliko pjesnici znaju voljeti. Lijepo je kada se ljubav dijeli, to je najljepše, ali treba imati svoju ljubav i davati, znači ništa ne uzimati, nego davati, davati i sam sebe hraniti – što više daješ to više sebe hraniš ljubavlju. To je po meni jedino pravilo. Ljubav je postala izlika za mnoge stvari, više pričamo o njoj, a ništa ne činimo, ne smijemo se stidjeti ljubavi – poručuje Enes Kišević.
Prije samog recitala pjesnici su se tradicionalno okupili kod Ljubičinog groba, kraj župne crkve Svete Anastazije. Nakon što su položili cvijeće, prošetali su do Samoborskog muzeja, gdje su na bistu Stanka Vraza položili vijenac. Dobrodošlicu su ljubiteljima poezije poželjeli ravnatelj Samoborskog muzeja, Miroslav Milonjić, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta, Anamarija Crnojević te zamjenik gradonačelnika, Hrvoje Frankić.
Ove godine pjesnički susret poklopio se s dvjestotom obljetnicom rođenja Stanka Vraza i sa 170-om godišnjicom izdanja Đulabija. Tim je povodom predsjednik Društva hrvatskih književnika Borben Vladović u muzeju održao kraće predavanje o istaknutom piscu. Želja mu je bila otkriti nešto novo o Vrazu, što nije bilo lako budući da su spoznaje o Vrazu odavno napravljene, od biografije do djela, a i interpretacija njegove poezije je višestruka. No, Borben Vladović je istaknuo ono poznato što se rijetko naglašava – da je Vraz bio tihi buntovnik koji je kao pjesnik počeo mirnom i tihom svojeglavošću – pisao je slovenskim dijalektom svoga zavičaja iako je znao da takvu poeziju neće prihvatiti tada “tata” slovenske književnosti, France Prešeren.
Fatalni Samobor
– Nije se Stanko namjerno htio zamjeriti France Prešerenu, nego mu nije htio podilaziti, niti ga slušati – jednostavno je slušao sebe – istaknuo je Vladović.
Nezadovoljan time što nije prihvaćen u Slovenskoj književnosti, Vraz je došao u Zagreb i nakon nekoliko godina počeo pisati isključivo na hrvatskom jeziku.
– Tako je postao jedna od najznačajnijih osobnosti romantičarske ilirske hrvatske književnosti te najizdvojeniji lirski glas ranog hrvatskog romantizma. Premda je umro vrlo mlad dospio je u Hrvatskoj i čitavom slavenskom svijetu biti jedan od najviđenijih ljudi svoga doba, a kao pisac formirati se u sferi moderne europske umjetnosti – kaže Vladović
Samobor je za Vraza bio predivan i zbog ljubavnog susreta s Ljubicom Cantilly, fatalan Grad. Vraz je držao da su njih dvoje bili stvoreni jedno za drugo i da bi trebali biti jedno i zato je Ljubici posvetio svoje najbolje i najtoplije stihove. No, ljubav mu je ipak bila neuzvraćena.
– Nije se ženio, već se opredijelio za knjigu i samoću. Opet je prkosio realitetu smatrajući kako su ljudi ustrojili svoj život i civilizaciju suprotno i moralnoj i fizičkoj prirodi čovjeka te da sve snage usmjeravaju na to da uvjere pojedinca kako je upravo to jedini pravi život – objasnio je Vladović.
Ceku oduševio glazom
Stanko Vraz bio je poznavatelj i obožavatelj poljske književnosti i umjetnosti koja je u velikoj mjeri utjecala na njegovo književno stvaralaštvo, a budući se iste godine kad i Stanko Vraz, 1810. rodio znameniti Poljak Frederic Chopin, Borben Vladović je izlaganje završio riječima “Vraz je Chopin lirike hrvatskog romantičarskog razdoblja.”
Povodom dvjestote obljetnice rođenja Stanka Vraza, samoborski muzealci dopunili su stalni postav ilirske zbirke. Samobor se odužio Stanku Vrazu i Julijani Cantilly ne samo pjesničkim susretima, već i podizanjem spomen ploče Vrazu na glavnom trgu i bistom u parku Samoborskog muzeja. Također, prije sto godina podignut je spomenik Julijani Cantilly, a njen grob danas posjećuju mnogi slavisti i turisti.Jedna od najljepših ljubavnih priča o Julijani i Vrazu sigurno neće otići u zaborav zahvaljujući pjesnicima. Oni su i ove godine oduševili stihovima, a Petrit Ceku je prije recitala oduševio glazbom. Jedan od najdarovitijih mladih glazbenika svirao je na gitari i na kraju susreta te time obilježio završetak ugodnog druženja. Sve pročitane pjesme bit će sažete u još jednu, 21. zbirku ljubavne poezije “Vrazova Ljubica”, koja će biti predstavljena na idućim susretima. Ove godine pjesnici su na dar dobili zbirku s prošlogodišnjih susreta, za koju je predgovor napisala pjesnikinja Ljerka Car Matutinović i licitarsko srce sa stihovima Stanka Vraza.
Susrete su uspješno organizirali Pučko otvoreno učilište Samobor, Samoborski muzej i Društvo književnika hrvatske!
