Zagrebancija

Od raka svake godine oboli 150 mališana u RH

Autor: Ivana Šimac 2/15/2012 21:00

Povodom Svjetskog dana djece oboljele od malignih bolesti, Klinička bolnica Sestara Milosrdnica okupila je poznate hrvatske sportaše kako bi barem na jedan dan vratili osmijeh na lica malih heroja.

Liječnici i liječnice, tim za humanizaciju, brojni volonteri, ali i poznate sportske i estradne ličnosti okupili su se u Klinici za dječje bolesti kako bi dali podršku djeci oboljeloj od malignih bolesti. Svakoga 15. veljače obilježava se njihov dan, jedini dan u godini kada se svi prisjete da su svakodnevni životni problemi neusporedivi s borbom koju vode ovi mali junaci.

Svakodnevna borba s opakom bolešću kao što je rak nije samo iscrpljujuća, već nažalost u većini slučajeva i poražavajuća. Kod djece se javlja rijetko, u dva posto od svih slučajeva u općoj populaciji.

Brojke u Hrvatskoj nisu obećavajuće, svake godine od raka oboli oko 150 djece i, nažalost, mali postotak njih ima pristup suvremenom liječenju. U Hrvatskoj ima tek 13 -14 specijaliziranih onkologa, pa je teško tako malom timu ljudi boriti se s tako jakim protivnikom.

– Nastojimo djeci pružiti aspekt uveseljavanja. Napravili smo takozvane “sretne srijede”, kako im ovo vrijeme ne bi bilo zapamćeno samo po boli i traumi, već i po sreći i zajedništvu – rekla nam je dr. Neda Striber.

Osim obitelji i prijatelja koji su došli iskazati potporu dječici, u prvim redovima su se našle i neke poznate face. Luka Nižetić i Jelena Radan sudjelovali su u snimanju spota zajedno s desetak oboljele dječice. Rukometaši Manuel Štrlek i Marko Kopljar, te košarkaš Cibone Hrvoje Kovačević, također su se odazvali na ovu malu priredbu.

– Mogu samo reći neka nastave ovu borbu i neka nikada ne posustaju. Mi sportaši smo uvijek tu za iskazati potporu ovakvoj hrabroj djeci – izjavio je košarkaš Cibone Hrvoje Kovačević.

Iako je u zraku bilo puno pozitivne energije, ljubavi i suosjećanja, uvijek se može više i bolje. Terapeuti su ovoj djeci postali druga obitelj, bolnički hodnici drugi dom, ali smijeh s njihova lica ne silazi. Mogli bismo svi naučiti nešto od ovih malih boraca, ako ništa, potvrditi staru izreku da nada nikada ne jenjava.

 

Exit mobile version