Zagrebancija

Nogometom se borim protiv nasilja i rasizma

Autor: Kristina Križić 4/4/2012 14:29

Na sam Uskrs, koji se ove godine slavi 8. travnja, obilježava se i svjetski dan Roma, a povodom njihovog dana razgovarali smo s Totijem Dedićem, predsjednikom Svjetske organizacije Roma u borbi protiv nasilja, rasizma, diskriminacije i siromaštva.

– Položaj Roma u Zagrebu je jako trnovit i težak, nemamo pravo na obrazovanje, nemamo zaposlenje, a kada ga imamo, ne dobivamo redovito plaću – požalio nam se Toti Dedić.

Istaknuo je svoju veliku ljubav prema sportu, osobito nogometu. Organizirao je tri europska prvenstva, utemeljio je europsku reprezentaciju Roma, jedno svjetsko prvenstvo i preko sto nogometnih utakmica.

– Organizirao sam konferenciju sporta gdje sam htio informirati ljude o nasilju, rasizmu, diskriminaciji što se događa i na nogometnim terenima. Moj moto glasi: nogometom protiv rasizma. Cilj mi je maknuti djecu s ulice, da ih ne uzmu droga, alkohol i kriminal – izjavio je Toti.

Što se tiče obrazovanja Roma, i tu još postoji puno toga što Vlada treba napraviti, kazao je Toti.

Komentirao je i posjet Milanke Opačić, potpredsjednice Vlade, Čakovcu. 

– To je tako tužno. Vidjeli ste se kako se ta djeca vesele bombonima. Ali, ono što je najtužnije je bilo vidjeti da gdje odlažu smeće, tu i žive – konstatirao je Dedić.

Osim toga, osvrnuo se i na plan desetljeća od 2005. do 2015. godine koji sadrži brojne projekte za romsku populaciju. Dedić smatra kako je najveći problem u tome što nije transparetno gdje odlaze financijska sredstva iz tog plana.

– Mi nemamo uvid gdje te financije odlaze, ne znamo koliko je novca uloženo u infrastrukturu gdje Romi žive. To su mjesta poput Čakovca, Slavonskog Broda, Darde i još mnoga druga – objasnio je Dedić.

Ipak, kako ne bi sve bilo tako sivo, Toti je pokazao i onu svoju drugu, veseliju stranu te je za kraj emisije gledatelje emisije Svakodnevica na Jabuci TV odlučio počastiti jednom pjesmom: Tri sina Bog mi je dao, ovu kuću zlatom pozlatio, prvi mi je nada, drugi moja tuga, a treći je onaj što Totija ne sluša.

 

Exit mobile version