Autor: Josip Kregar 12/13/2011 11:20
Jučer me je napao Zdravko Mamić. Proglasio me je mračnom silom: ”Rulja me neće rušiti, mogu me samo ubiti. Iza svega stoji onaj Josip Kregar, on je pravni mag onoj inicijativi…” Još ranije izvjesni Miroslav Rožić, blizak maksimirskoj loži, proglasio me je najmoćnijim čovjekom u sjeni u Zagrebu. Prošli tjedan napao me je Vladimir Gredelj : ”’Naime, predmetni profesor sociologije, zlorabeći ugled akademske zajednice kojoj pripada , uzurpiravši ovlasti HOK-a , organizirao je ”TV suđenje”, u kojem je sebi namijenio ulogu kadije koji tuži i sudi”.
Steglo me je grlo i hladno mi je oko srca. Dva srčana velika Hrvata prepoznala su moj strogo skrivani plan rušenja. Dobio sam i pismo: ”Dopuzala jer ta otrovna crvena zmija i do Hrvatskog sabora pa na, vjerojatno, tajnim sastancima pod okriljem grmlja Pantovčaka – savjetuje razne Jovanoviće, Staziće i Opačičke. Odobrava zlokobne istupe raznih Čačića i Pusičkica. Palucavim jezikom podupire i razne Lesare, Kajine, Marase… sa žučljivim geslom: Vlast! Vlast! Hoćemo samo vlast! Prijatelji časne HDZ! Crvene komunističke provokacije, njihova mržnja i žučljiva borba za vlast – poprimili su kobne razmjere. Zaustavite ih! Nedajte tom crvenom osinjem gnijezdu da nastavi uništavanjem svehrvatske sloge!” (gramatičke greške u izvorniku!).
Osjećam se kao lik iz grčke drame u kojoj su bijesni bogovi prepoznali neprijatelja. Kud mene zaboga? Pa ja stojim iza crtanja grafita ”Mamiću cigane odlazi iz svetinje”. Podupirem rulju koja fućka i kojoj se fućka na sjevernom stajanju stadiona. Nabavljam im bengalke i sprejeve ispod ruke, dajem pravne savjete i mag sam inicijativi. Sva sreća da mi žena spava, kao anđeo i ne zna da sam pospan radi toga što se noću iskradam i pišem grafite. Ne zna, a da sazna proveo bi se gore nego u Mamićevim šakama. Još da si zamisli kako održavam tajne sastanke ispod grmlja Pantovčaka! Gotov sam, definitivno sam gotov Neće mi pomoći ni to što Mamić javno prostači, trga košulje i prodaje igrače kao roblje. Neće mi pomoći ni to što Gredelj, smatra da je mudro zaobišao spomenuti moje ime, a njega su svi istaknuli u naslovu. Nisam diplomirani sociolog, diplomirao sam, magistrirao i doktorirao pravo, no kad me se dokvače ona i njene prijateljice koje mrze grafitere, koje smišljaju strašne kazne za uništavanje fasada, neće mi trebati nikakvo suđenje. Kriv sam. I gotovo.
Krvožedni vegetarijanci
Da li trebaju ikakvi dokazi nakon izjava ovih korifeja? Ma kakvi dokazi! Dovoljno je moje priznanje. Sastajem se i nekad sam ručao s Bracom jednim od vođa tih otpadničkih BBB. Krivo sam mislio da se radi o samozatajnom bibliotekaru koji dolazi na posao biciklom, voli djecu i nogomet. Kakva zabluda. Pa jasno je da je on preobučeni agent đavoljih sila, pa to uostalom govori i njegova sofisticirana maska. Trebao sam ga razotkriti. BBB ne vole malu djecu. Poznati po krvoždernosti (pada mi na pamet izraz komentara na prosvjedima u Varšaskoj: ”krvožderni vegetarijanci” ) – oni vjerojatno jedu malu djecu.
Potajno sam posjetio stranicu Zajedno za Dinamo. Šok i nevjerica. Prostakluci. Gole ljepotice i pedeset kuna za svakoga tko potpiše neku peticiju. Osjeti se duh marihuanskog bunila (a bunika drugovi? Zapuštate buniku.). Još kad na klikneš YouTube, a tamo Bangoura, Josip Jurčević, Sanja Doležal i Hrvoje Kečkeš, poznati kao suradnici tajnih službi protiv Mamića ili za Dinamo. I ja sam tamo. Vjerojatno uređujem ”Pravni kutak” i izmišljam te zakone koje bi Mamić morao poštivati. Intimno ne osjećam se krivim. Ne pratim nogomet. Godinama nisam bio na utakmici. Istina pisao sam o tome da Hrvatskom vladaju počasne lože stadiona, gdje se dogovaraju poslovi, sklapaju veze i gdje se prodaju igrači, utakmice i prvenstva. Pisao sam općenito i nisam slutio da se izvršni direktor u tome može prepoznati. Pa ipak on je samo službenik – izvršni direktor, a ne poduzetnik, menadžer ili politički moćnik. Nije direktor i samostalan šef.
Nadam se katarzi, valjda zato pišem grafite
Istina malo sam se čudio koliko i kako kao takav govori a ne poznaje i ne priznaje ograničenja koja mu propisuje zakon. Gnjide, bijednici i narkomani su se usudili ugroziti njegovu nadmoć tražeći da kao članovi znaju što se događa radi i kako se raspolaže sredstvima. Što sam mu trebao ja koji ne idem na utakmice, ne razbijam izloge i tramvaje, ne pušim ni cigarete, koji na pitanja odgovara iskreno i prema savjesti. Zar ga je zasmetalo to što tvrdim da članovi udruge, ma kako se zvala i mijenjala ime, imaju pravo dobiti statut, financijske podatke ili čak tražiti sudsku zaštitu svojih prava. Na današnjoj presici hvalio se nogometnim uspjesima. Zar je od zadnje utakmice prošlo manje od tjedan dana pa se zaboravila sramotna „sedmica“? Tragično.
Prema grčkom filozofu Aristotelu, temeljna uloga tragedije je katarza, odnosno osjećaj sažaljenja kojeg tragedija mora izazvati kod gledatelja. Dakle, tragedija mora produbiti gledateljeve moralne svjetonazore i u njemu potaknuti osjećajnost, te na taj način pročistiti njegovu dušu (grč. κάθαρσις pročišćenje) (Wikipedija). Nadam se takvoj katarzi. Valjda zato pišem po zidovima grafite. Vjerujte kad počnem pisati grafite, a ne knjige, neću pisati Mamiću odlazi. Treba otići sav taj primitivizam i prostakluk kojeg simbolizira. Ponosan sam na svoje neprijatelje. Kada su mi oni kritičari valjda dobro radim i govorim istinu. Zato ću ustrajati u zavjerama. Sve do katarze. Sada prema gospodinu Mamiću osjećam silno sažaljenje. Nepopravljivo.
