Autor:: Mirela Biškup 10/20/2010 15:34
Prva i jedina točka dnevnog reda Odbora za prostorno uređenje bila je prezentacija Studije prostornog razvoja Sveučilišta u Zagrebu. Da podsjetimo, na prošloj sjednici ovog odbora kada se utvrđivao termin prezentacije, predsjednica odbora Dinka Pavelić primijetila je kako su neki natječaji i dijelovi ovog impozantnog projekta već krenuli u realizaciju, a da osim direktno uključenih, nitko nije upoznat s ovom studijom te da je ovo djelomično odrađeno post festum.
Za pročelnicu Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada Jadranka Veselić Bruvo ovo je strateški projekt koji će potaknuti razvoj istočnog dijela grada. Za Melitu Kovačević, prorektoricu Sveučilišta u Zagrebu za znanost i tehnologiju, ovo je rješenje postojećih problema kada zbog neadekvatnih starih zdanja u kojima su sada smješteni fakulteti, fragmentirane infrastrukture, rasipanja ljudskih resursa nije moguće optimalno iskoristiti sve potencijale. Predsjednik Gradske Skupštine Boris Šprem osim što je podsjetio na važnu ulogu bivšeg predsjednika Stjepana Mesića u samom dodjeljivanju prostora bivše vojarne zagrebačkom sveučilištu te upozorio i ukorio medije i javnost zbog inercije kada su u pitanju razvojni projekti, a kada su skandali i žutilo u pitanju onda svi naćule uši. Iako pozdravlja svaki napredak kada je kvaliteta obrazovanja u pitanju, ipak je pozvao sve prisutne na oprez. Ovako opsežan projekt ne može biti odrađen na silu. Vera Petrinjak Šimek podsjetila je da ova vizija ”izbacivanja vojske i ubacivanje studenata” pripada Ivanu Supeku kada je obnašao dužnost rektora dalekih 1970 – ih.
No, vratimo se mi na sadržaj projekta:
Kad su u listopadu prije dvije godine predsjednik Mesić i Vlada RH donijeli odluku da se vojarna Borongaj prenamijeni u znanstveno-učilišni kampus, Sveučilište u Zagrebu našlo se pred velikim izazovom koji će ih, kako se čini, okupirati još dugi niz godina.
Sveučilište u Zagrebu složeni je obrazovno-istraživački sustav. Njegove sastavnice pokraj Zagreba nalaze se u Varaždinu, Sisku, Petrinji i Čakovcu. S brojnim istraživačko-nastavnim bazama prisutan je gotovo u svim regijama Hrvatske. Sveučilište u Zagrebu obrazuje polovicu studentske populacije u zemlji, na njemu je gotovo 70 posto ukupnog nastavnog potencijala Hrvatske i nositelj je 50 posto nacionalnih znanstvenih istraživanja.
Prostor bi trebao riješiti prostorne probleme visokoškolskih sadržaja na području Zagreba, ali i državnih instituta i agencija, te studentskog standarda s novih 5000 ležajeva u studentskim domovima. Zapadni prostor vojarne (poligon) trebao bi biti namijenjen sadržajima Sveučilišta u Zagrebu. Osim rješavanja postojećih prostornih problema, omogućit će se i prostor za razvoj i ostvarenje mnogih istraživačkih i nastavnih sinergija, te budućeg tehnološkog parka Sveučilišta. Za razvoj kampusa važna je prometna povezanost sa središtem grada koja će se značajno poboljšati produženjem Vukovarske ulice te uspostavljanjem sustava gradske željeznice. Istražuju se i prijedlozi povezivanja tramvajske mreže kroz kampus, što će osigurati gradu značajnu efikasnost u povezivanju kvartova, a korisnicima kampusa omogućiti dobar pristup sadržajima. U kampusu se planiraju i sportski sadržaji za Sveučilište.Sveučilište je zainteresirano i za vraćanje dviju zgrada u svoju nadležnost. Zgrade na Marulićevu trgu 19, koja je u vlasništvu MZOŠ, i stare zgrade Sveučilišne knjižnice. One sa susjednom zgradom na Marulićevu trgu 20 čine povijesni urbani sklop koji je donedavno predstavljao identitet Sveučilišta u Zagrebu. Čelništvo Sveučilišta svjesno je da Državni arhiv također izvorno baštini zgradu Sveučilišne knjižnice te je zainteresirano za oblik kohabitacije s ovom institucijom, koja će omogućiti budućim generacijama studenata da se identificiraju s prostorom knjižnice i tradicijom svog sveučilišta.
Sveučilišna knjižnica i dvije zgrade na Marulićevu trgu bile bi središte sveučilišnih poslijediplomskih studija i istraživanja. S ovim sklopom cjelinu čine Botanički vrt i Studentski centar. Ovaj prostor postaje središte i najreprezentativniji dio zagrebačkog sveučilišta. Ovo je samo dio prezentacije koju je odradio Bojan Baletić, prorektor za razvoj i prostorno planiranje Sveučilišta u Zagrebu. Osim Državnog hidrometeorološkog zavoda, Carneta te čitavog niza drugih sadržaja, sam kampus trebao bi sadržavati i vrtić. Sve ovo zvuči fantastično, ali kada se zamislite nad svakom stavkom i zbrojite potrebna sredstva, institucije koje bi trebale naći zajednički jezik, otpor pojedinih sveučilištaraca, tempo kojim se kod nas radi i zadnje, ali ne najmanje važnu krizu (kada se najmanje troši na obrazovanje i kulturu), nekako ne vidimo tako skoro zelene površine natkrivene krošnjama drveća ispod kojih uče razdragani studenti i znanstvenici koji su baš sad primili vijest o dobivenoj nagradi za svoj znanstveni rad odrađen u fantastično opremljenim laboratorijima…
