4/4/2011 10:42
U petak 15. travnja u 11,00 sati sudsko vijeće ICTY-a pod predsjedanjem suca Alphonsa Oriea izreći će i objaviti prvostupanjsku presudu hrvatskim generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču. Tada ćemo, nadam se, konačno dobiti odgovore na mnoga pitanja i saznati koliko je imao smisla boravak optuženika u pritvoru zatvora u Scheveningenu. Moći će se ocjenjivati i vrijednost prvotne optužnice protiv Gotovine od 8. lipnja 2001. te protiv Čermaka i Markača od 24. veljače 2004. Znat će se barem približni razlozi zašto je ta (u konačnici objedinjena) optužnica mijenjana u ožujku i svibnju 2007., te mjesec dana prije početka suđenja u veljači 2008. Možda će se saznati i razlozi zbog kojih je posljednje dvije godine haaško tužiteljstvo toliko inzistiralo na tzv. topničkim dnevnicima, makar njihovo postojanje nije nikad dokazano.
U isčekivanju 15. travnja i objavljivanja prvostupanjske presude hrvatskim generalima Gotovini, Čermaku i Markaču-kao pravni ekspert-vještak za hrvatsko nacinalno zakonodavstvo u ovome predmetu- u ovoj kolumni ću vas podsjetit kad je postupak krenuo i kako je trajao.
Suđenje je u biti počelo još 8. lipnja 2001. Tad je u Haagu potvrđena optužnica protiv Gotovine i poslana u Zagreb. Koji dan prije Gotovina je nestao iz Zagreba i bio u bijegu sve do 7. prosinca 2005. kad je uhićen u Španjolskoj i tri dana kasnije prebačen u Haag, te se pred sudskim vijećem izjasnio: ”Nisam kriv”.
Gotovinin bijeg bio je povod žestokim pritiscima na službeni Zagreb – od optužbi da se usporenom predajom optužnice Gotovini vlast (Račanova koalicijska vlada) svrstala na stranu pomagača odbjeglog generala, do upornog ”kažnjavanja” hrvatske pregovaračke pozicije tvrdnjama Carle del Ponte da Hrvatska krije Gotovinu, da je viđen ovdje, ondje a, pokazalo se kasnije, nigdje. Uozbiljenje te, pravno gledano, neozbiljne pozicije Hrvatske nije se dogodilo ni nakon što su 24. veljače 2004. pravomoćnima postale optužnice protiv Čermaka i Markača. Obojica su dragovoljno pristali otići u Haag.
Kad je u prosincu 2005. Gotovina uhićen daleko od Hrvatske, kad je uvidom u nekoliko njegovih putovnica bilo jasno da je cijelo vrijeme boravio na teritoriju zemalja koje su kao članice Unije pritiskale Hrvatsku da ga uhiti, nitko se službenom Zagrebu nije ni ispričao, a kamoli potražio način da se nadoknadi izgubljeno vrijeme u pregovorima zbog negativnih izvještaja i prijetnji sub poenom.
Ništa se nije dogodilo ni nakon što je 14. lipnja 2006. predmet objedinjen u jedinstveni spis.
Suđenje je službeno počelo 11. ožujka 2008., a posljednji svjedok izveden je 11. lipnja prošle godine i završilo 30. , 31. kolovoza i 1. rujna 2010. kad su tužiteljstvo i obrane iznijele svoje završne riječi. Sedam i pol mjeseci je sudskome vijeću Orie (predsjednik), Uldis Kinis i Elizabeth Gwaunza (suci) bilo potrebno da presudom objedini razloge za dvije i pol godine dugo suđenje kad su održana 303 raspravna dana. Tužiteljstvo je pred sud izvela 81 svjedoka i podnijela 2687 dokaznih materijala. Gotovinina obrana ispitala je 25 svojih svjedoka i podnijela 1024 dokaza. Čermakovih 19 svjedoka i Markačevih 13 povećali su broj svjedoka na 138 saslušanih osoba. Sa 717 podnešenih dokaza Čermakove i 391 dokaza Markačeve obrane
podneseno je ukupno 4819 dokaza. Samo sudsko vijeće pozvalo je još sedam svojih svjedoka i podnijelo pet svojih dokaza.
Optužnicu su sve to vrijeme zastupali Alan Tieger i Stefan Waespi. No, njihove ovlasti nisu prelazile granice raspravne dvorane tako da su za opću javnost glavni tužitelji i dalje bili Carla del Ponte i nasljednik Brammertz. Njima nasuprot stajale su obrane. Gotovinu su pred vijećem zastupali Luka Mišetić, Gregory Kehoe i Payam Akharan. Nakon što je sud odbio mandat Čede Podanovića i Jadranke Sloković (zbog sukoba interesa), Čermakovu obranu preuzimaju Steven Kay i Gillian Higgins. Markačev prvi branitelj Miroslav Šeparović zbog dužnosti u državnoj vlasti (ravnatelj obavještajne organizacije, a prije toga i ministar pravosuđa) morao je odstupiti pa je obranu nastavio njegov supartner Goran Mikuličić, kasnije i uz Tomislava Kuzmanovića.
Nakon što sudac Orie u petak, 15. travnja, pročita presudu, strane u postupku imaju rok od tjedan dana za izjašnjavanje hoće li se žaliti na presudu ili neće. Naravno, tek tad počinju teći rokovi u kojima se o žalbama izjašnjavaju i jedna i druga strana. Kad se svi ti rokovi zbroje, drugostupanjsko vijeće moći će svoju odluku donijeti najranije za godinu dana. Tih novih 365 dana pritvora na dosad izdržanih sedam (Markač, Čermak) i šest godina (Gotovina) postaju ključno pravno pitanje – nisu li duljinom pritvora i procesa sva trojica zapravo već ”osuđeni” i koji bi to sud uopće priznao drukčijom od osuđujuće presude, da je njihovo uzništvo bilo
besmisleno.
Tužiteljstvo je u svome završnom podnesku pozvalo sudsko vijeće da proglasi krivima i osudi generala Gotovinu na 27, generala Markača na 23 i generala Čermaka na 17 godina.
Gotovina je u pritvoru od prosinca 2005. kada je uhićen na teritoriju Španjolske, a Čermak i Markač dobrovoljno su se predali Haaškom sudu u ožujku 2004.
