Autor:: Matea Roščić 12/22/2010 10:39
Kroz ordinaciju psihijatrice i psihoterapeutkinje Ljiljane Bastaić u posljednjih desetak godina prošlo je nebrojeno mnogo parova. Osim individualne integrativne psihoterapije, dr. Bastaić specijalizirala se upravo za rad s parovima (prema principu Imago terapije odnosa) koji prolaze kroz poteškoće u svojim brakovima ili vezama. Ona im pomože da ostvare kvalitetniji dijalog, zaliječe povrede izazvene preljubom ili osnaže svoju vezu.
Zašto su muškarci češće preljubnici, zašto ih pak žene češće u tome otkriju i može li veza preživjeti katastrofu zvanu preljub, otkrila nam je u intervjuu.
Jesu li preljubnici u vezama češće muškarci ili žene?
Na osnovu dugogodišnje individualnog psihoterapijskog rada s muškarcima i ženama, kao i kroz iskustvo u radu s bračnim parovima rekla bi da su izvanbračni izleti nešto češći kod muškaraca.
Koja je točka nekog odnosa s koje više nema povratka tj. šanse za o(p)stanak veze?
Nikad nisam zaključila da par nema na čemu raditi, jer duboko vjerujem, a i mnogo sam se puta uvjerila, da motivacija za zajednički život pomaže zaliječiti i najteže povrede. Sretala sam parove koji nisu imali namjeru da se rastanu, ali im je motivacija za unapređenje odnosa bila preslaba vjerojatno zbog nesvjesnog straha da otkriju prazninu vlastitog odnosa. Ne postoji jedna univerzalna točka s koje više nema povratka. Svaki par je svijet za sebe sa svojim nezadovoljenim potrebama i strategijama preživljavanja. Ipak, rekla bih da u odnosima u kojima se partneri udalje jedan od drugog, često netko ili nešto uskoči u taj prazan prostor i dodatno ih udalji. Povratak je težak i upitan kad je povjerenje sasvim skršeno, a partneri su se već jako udaljili.
U svojoj ste karijeri savjetovali mnoge parove: koji su njihovi najčešći problemi? Što im savjetujete kako bi lakše prevladali krize i koliko često im to doista i uspjeva?
Stil mog rada ne sastoji se u savjetovanju, osim možda ponekad. Ono što ja nastojim je osigurati bračnim parovima dovoljno sigurnu atmosferu u kojoj na specifičan način prema principima Imago terapije mogu dijalogizirati o teškoćama kroz koje prolazi njihov odnos, o vlastitim potrebama i povredama. Ja služim kao voditeljica kroz labirint odnosa i pazim da jedno i drugo u dijalogu imaju prostor da se izraze. Kompleksni problemi u bračnom odnosu kao što je izvanbračna veza često zahtijevaju pomoć treće osobe, odnosno terapeuta koji partnerima pomaže da se konstruktivno suoče sa svojom boli i posramljenosti i da iz tog kaosa izađu pomireni jedan s drugim i sa samima sobom. Za to je često potrebno dosta vremena, najmanje jedna godina. Oba partnera moraju proći kroz fazu tugovanja za izgubljenom iluzijom o svom braku i početi graditi svoj sasvim novi brak ispočetka.
Opraštaju li preljub lakše muškarci ili žene?
Svi teško opraštaju preljub. Doživljavaju to kao povredu povjerenja, kao izdaju i odbacivanje. Potrebno je puno rada na odnosu i uvida u obostrani doprinos situaciji u kojoj je preljub bio moguć. Zatim slijedi polako i postepeno stabiliziranje i opraštanje. Katkad sam viđala parove koji su nakon duboke krize, u kojoj je preljub bio samo točka na i, uplovili u sadržajniji i bogatiji međusobni odnos.
Koje su prosječne dobi klijenti s kojima radite? U koliko posto slučajeva veza ima šanse da preživi preljub?
Najčešći klijenti su mi parovi u tridesetima i četrdesetima, ali ima i vrlo mladih kao i onih u dobi do sedamdeset. Mogućnost za rad na odnosu postoji uvijek, a dob nije nikakvo ograničenje. Parovi koji dolaze na konzultacije u moj ured opterećeni razočaranjem zbog izvanbračnog odnosa najčešće su motivirani da ostanu zajedno. Dolaze k meni jer su povrijeđeni, jer žele umanjiti bol i patnju nastalu zbog te teške povrede i pokušati shvatiti zbog čega je došlo do preljuba. U početku ih vodi gnjev i želja za pravičnom naknadom ili čak i odmazdom, ali čak ni ispunjenje te želje ne donosi smirenje. Osjećaj bespomoćnosti i dalje je prisutan. Tek kad počnu gledati sebe i svoj doprinos situaciji koja je doprinijela preljubu, počinju osjećati i svoju moć i tu je početak smirivanja napete situacije.
Predosjećaju li žene češće da su prevarene? Ima li to veze sa ženskom intuicijom ili smo možda bolji psiholozi?
Često sam se susretala sa osobama koje su sumnjale u nevjeru, ali je to uglavnom bilo vezano uz njihov osjećaj nesigurnosti i sumnju u vlastitu vrijednost. Katkad bi nevjere stvarno i bilo, ali češće ne. Također sam viđala situacije u kojima bi nevjerni partneri ostavljali iza sebe indikatore koji su govorili da nesvjesno žele biti otkriveni, pa bi ih tada njihovi partneri ili partnerice i otkrili. Žene jesu po svojoj prirodi intuitivnije i u svojoj percepciji svijeta sveobuhvatnije dok su muškarci usmjereniji na cilj i zadatak. Sretala sam i jedne i druge kojima je pod nos trebalo staviti preljub jer ga nisu ni mogli ni željeli vidjeti.
Postoje li načini da se prevenira preljub – osim međusobnog povjerenja i iskrene komunikacije, što parovi mogu napraviti da im se preljub niti ne dogodi?
Ljubav i povjerenje, otvorena komunikacija, iskreni interes za partnera, sposobnost suočavanja s nezadovoljstvima i suzdržavanje od kritiziranja, kao i preuzimanje odgovornosti za svoj udio u kreiranju problema. Sve to stvara osjećaj zajedništva za koji se isplati i dalje truditi. Međutim, ne smijemo zaboraviti da smo svi mi samo ljudi i da nam se pokatkad događaju stvari za koje nismo ni sanjali da su moguće. Katkad je prilika ta koja čini lopova.
Osim nevjere, koji su neki od najčešćih razloga za pucanje veza kod parova s kojima ste radili?
Najčešće razlozi su gubitak interesa, udaljavanje i osjećaj da se živi sa strancem. Kod takvih parova ima malo motiva za ulaganje u odnos. Brak je praktički mrtav. Međutim, parovi među kojima frcaju iskre gaje i dalje u sebi nadu da je moguće živjeti drugačije. Ta je nada često motiv da se svaki od njih pokrene prema promjeni nužnoj za opstanak i unapređenje veze.
Kako konkretno izgleda terapija za parove?
Broj seansi, odnsno dolazaka, zapravo je vrlo individualan. Ipak, neka istraživanja pokazuju da je, uz edukativnu vikend radionicu za parove, potrebno barem 12 seansi da bi se djelomično fiksirale neke promjene na razini shvaćanja i ponašanja oba partnera. Obično, što je veća kriza, to je veći strah od raspada i veća spremnost da se preuzme odgovornost za svoj udio u krizi i učini prvi nevoljki korak prema vlastitoj promjeni.
