Autor: 2/16/2011 9:24
Činjenica da će Odbor za imenovanja upravo njeno ime predložiti za priznanje Zagrepčanke godine, pomalo je uljepšala svakodnevicu Đurđice Krnjak, no život joj zbog toga nije postao mnogo lakši. Nakon osam mjeseci rada bez kune prihoda, surovog štrajka glađu uz istodoban osmosatni rad te, što je najgore, apsolutno nikakve reakcije države na patnje radnica Kamenskog, malo je toga što bi zaista moglo zaista usrećiti Đurđicu Krnjak.
– Ja svima kažem da ovo priznanje meni nije cilj niti mi je satisfakcija. Drago mi je da je netko prepoznao našu borbu i naravno da sada nagrada dobro dođe, no meni je cilj bio dobiti ono što tražim, a to nisu nikakve donacije niti milost, već ono što smo sve mi u Kamenskom zaradile – rekla nam je gospođa Krnjak.
– Danas na posao ide 70 tisuća ljudi, koji ne znaju hoće li uopće dobiti plaću, a svi oni su anonimni i nitko ne zna za njih. Ja ću nastaviti svoju borbu – dodaje Zagrepčanka godine.
Kako kaže, još veći problem predstavlja činjenica da i djeca shvaćaju što se događa u našoj zemlji, pa kad pokazuju otpor prema učenju, kažu kako ne žele učiti jer ionako neće nigdje naći posao.
Kolegice iz Kamenskog vijest nisu primile najbolje
Što se tiče novčane nagrade koja ide uz priznanje za Zagrepčanku godine, Đurđica Krnjak kaže kako će joj u svakom slučaju dobro doći.
Vijest da je njihova kolegica Zagrepčanka godine, neke zaposlenice Kamenskog nisu primile najbolje.
– Nekako se osjećaju zakinuto, osam mjeseci nisu dobile prihode i svima bi taj novac dobro došao. Ja se protiv toga ne mogu boriti – rekla nam je tužnim glasom.
Kako kaže, što se Kamenskog tiče, nešto se ipak pokreće. Tako su bivše radnice dobile informaciju da su krenula rješenja preko Agencije za osiguranje radničkih potraživanja u slučaju stečaja poslodavca. To bi trebalo značiti da će radnice Kamenskog nakon gotovo godinu dana vidjeti prve kune na svojim računima, odnosno da bi im mogle biti uplaćene tri minimalne plaće.