Autor:: Elena Grassi 11/17/2009 8:25
Piše: Elena Grassi
Katica Jambrešić nestala je 9. studenog. Još to jutro je po običaju krenula na plac, možda i kod frizera. Posljednji su je vidjeli susjedi, a nakon što je napustila ulicu u kojoj živi, zameo joj se svaki trag.
Obitelji nestale bilo je čudno da se Katica, koja nije imala naviku dugo se zadržavati na spomenutim mjestima, do popodnevnih sati nije vratila kući. Kada su shvatili da je nema, potražili su je kod susjeda s kojima se često družila, zatim u Društvu umirovljenika u koje je odlazila, no nitko je od tog jutra nije vidio ni čuo. Tada su posumnjali da se starica vjerojatno izgubila.
– U četvrtom mjesecu bila je na bolničkom promatranju i utvrđen joj je jedan od oblika demencije, zapravo odumiranje moždanih stanica. Pretpostavlila sam da je zalutala i da se ne zna vratiti kući- ispričala nam je Jadranka Kolenković, njena kći.
Obitelj je o nestanku odmah obavijestila policiju, a do kraja dana kontaktirali su neke radio stanice i dnevne novine kako bi se vijest što brže proširila. Po gradu su polijepili Katičine slike s potrebnim informacijama, no ono što im je u potrazi najviše pomoglo bila je elektronička pošta. E-mailom se vijest proširila neočekivanom brzinom.
– Telefon je neprestano zvonio, ljude je zanimalo je li pronađena, nudili su pomoć i davali nam korisne informacije i savjete. Bila sam strašno iznenađena koliko ljudi je reagiralo na naše mailove- rekla je Jadranka.
Već jutro nakon nestanka počele su pristizati i prve dojave o Katici. Viđena je na Borongaju, kako sama stoji nasred livade i izgubljeno gleda prema Volovčici. Po opisu odjeće koju je imala, Jadranka je shvatila da je to njena majka. Zajedno s bratom otišla ju je tražiti na mjesto gdje je viđena, no bilo je prekasno. Sirota Katica je odlutala dalje.
Sutradan je gospođa iz Velike Gorce pred svojom kućom primjetila pogrbljenu staricu kako hoda ulicom. – Gospođa nam je kasnije ispričala kako je čula lavež pasa u dvorištu. Kada je pogledala, vidjela je tu istu staricu kako ide prema njenim ulaznim vratima tjerajući životinje od sebe. Upitala je što radi tu, a moja majka joj je rekla da se mora ići na kat odmoriti. U rukama je imala samo ključ od kuće i bila je vidno iscrpljena. Sve druge stvari je do tad očito izgubila. Gospođa joj je pokušala objasniti kako to nije njena kuća, no ona je i dalje pokušavala ući. Mrmljala je da je njena kuća prva pokraj potoka, baš kakva je i bila kuća do koje je došla. – Kraj naše, znate, postoji kanal u kojem je prije bila voda, pa je zbog toga mislila da je doma – ispričala nam je Jadranka.
Gospođa je posumnjala da je starica izgubljena, pa je nazvala policiju. Iako su joj tamo predložili da je potjera, ona je inzistirala na tome da starica izgleda izgubljeno, nikako agresivno. Kada su policajci zatražili da je opiše, bilo je jasno da se radi o Katici, ženi nestaloj dva dana ranije. Gospođa ju je zadržala do dolaska policije, a nakon što su je odveli u stanicu, obavijestili su obitelj o pronalasku.
– Odmah nas je prepoznala. Bila je u lošem stanju, izgrebanih nogu i puna žuljeva koji su se pretvorili u rane. Nije se sjećala ničega. Kada smo je pitali gdje je bila, rekla je da je otišla po voće na plac te da je krenula kod frizera. Na pitanje gdje je spavala majka je odgovorila da je spavala doma.
Katicu su njena djeca odmah odvela u Heinzelovu na pregled, odakle je prebačena u bolnicu u Dubravi. Tamo su je, nakon dva dana i dvije noći lutanja, od osam navečer do pet sati ujutro držali budnom zbog opsežnijih pretraga. Katica je bila kronično neispavana i s bolovima u nogama.
– Ona je još uvijek slaba, ali je kući, na sigurnom. Teško je zamisliti da ćete ovakvo nešto doživjeti s osobom koja je uvijek bila lucidna i sposobna. Nisam puno znala o načinima na koje demencija utječe na živote ljudi i njihovih obitelji, ali sada čak planiram posjetiti Udrugu za Alzheimerovu bolest te naučiti više o tome- rekla je Jadranka.
Ovakav nesretni događaj obitelj nikako nije mogla očekivati, no kažu kako će se sada morati dobro organizirati te paziti da se takvo što ne ponovi.
