Autor: Valentina Jarnjak Glavaš 8/23/2011 12:02
Reprezentacija beskućnika Hrvatske ovih dana u Parizu igra Svjetsko prvenstvo u konkurenciji 64 momčadi. Naši su dečki ‘bez krova nad glavom’ prvi put na SP za beskućnike nastupili u Milanu 2009. godine, a prošle su godine igrali i u Riju de Jaineru.
Nakon ta dva nastupa ni treći nije mogao izostati tako su naši dečki u Parizu već odigrali četiri utakmice. U prvoj je bolji od njih bio Čile, u sljedeće dvije su naši slavili protiv Španjolske i Mađarske, a onda su naši dečki poraženi od Rusije 2:6. Ostala im je još jedna utakmica u skupini protiv Finske u kojoj se nadaju pobjedi.
Ipak, veliku zahvalu treba uputiti Udruzi Most bez koje se beskućnici ne bi našli u Parizu.
– Mi smo se potrudili da potaknemo ovu neformalnu mrežu i tako smo objedinili sva prihvatilišta i postoji puno zajedničkih priča. Tako smo i pokrenuli i ovaj projekt kao ideju koja se na kraju ostvarila pa se tako po treći put Hrvatska našla na SP – kazala nam je Đordana Barbarić iz Udruge Most.
Reprezentacija je sastavljena od ljudi iz svih prihvatilišta diljem Hrvatske što je veoma dobro jer svi oni imaju priliku otputovati u neki od europskih gradova i zaigrati nogomet. Tako iz Zagreba imamo dva igrača Borisa Frankovića i Karla Hrženjaka.
– Svi su se motivirani i u tom smislu surađujemo jer svima je želja odigrati utakmicu za Hrvatsku, a osim toga imamo i pripremne utakmice po cijeloj Hrvatskoj – kazuje nam Barbarić.
HNS nema sluha
Novac je uvijek problem, a pogotovo kad su u pitanju beskućnici jer o njima vodi brigu samo nekoliko Udruga u Hrvatskoj.
– Svi koji sudjeluju u organizaciji sve rade volonterski. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi financira put, a ove godine smo od njih dobili 69 tisuća kuna. Osim toga svako prihvatilište osigura određeni dio novca za njih, a prodavali smo i knjigu, a sredstva od prodaje su namjenski išla za njih. Ove godine smo od Ministarstva 69.000 kuna – govori nam.
Krovna nogometna organizacija u Hrvatskoj zasad se nije uključila u ovaj projekt. Nažalost, to nas ne čudi.
– Uvijek se trudimo da dobijemo podršku od HNS-a jer to je pravilo u svim ostalim državama, ali kod nas nije tako. Ne tražimo puno, mogu to biti dresovi, kopačke. Ne tražimo više od onog nego što je bazično – nastavlja Barbarić i za kraj dodaje:
– Dobar dio njih nakon SP se odluči vratiti u normalan život. Čak 93 posto ljudi je promijenilo sliku o sebi nakon SP, oko 30 posto pronađe posao, a 30 posto riješi stambeno pitanje.
Možemo samo reći, šteta što SP nije malo češće.
