Autor:: Josip Hren 10/14/2010 11:56
Priča mi uz kavicu prijatelj Jura kako kupuje novi auto. Auto košta 70 tisuća kuna. Stari su mu procijenili na 20 tisuća i diže kredit na 50 tisuća. Na sličan način većina građana kupuje aute.
No bacim tada pogled na dnevne novine i imam što za pročitati. Piše da je bivši predsjednik Stipe Mesić kupio dva stana za 2 milijuna kuna i da ih je platio kešom, tj. na ruke. Sama po sebi ta vijest ne bi bila neobična niti intrigantna.
Naime, Stipe je bio predsjednik 10 punih godina i plaća mu je iznosila oko 3 000 eura mjesečno. Pa ja pomnožih 10 godina puta 12 mjeseci puta 3 000, ispada točno 360 000 eura (= 2,6 milijuna kuna). Dakle, uzimajući u vidu da predsjednik nije trošio previše na hranu, smještaj, prijevoz, čak niti na ljetovanja, mogao je štedljivi Stipe uštedjeti 2 milijuna kuna.
Ali čitam dalje, kaže Stipe ”Posudili su mi prijatelji”. E, ovo me već osupnulo. Znam da Hrvatska (čitaj svi porezni obveznici, dakle i ja i Jura i ostali) izdvajamo godišnje za potrebe umirovljenika Stipe 2 milijuna kuna, od čega se financira vila u Grškovićevoj, dva državna službenika za rad u uredu bivšeg predsjednika, službeni auto, vozač, osiguranje, struja, Internet… Uz to, umirovljenik Stipe prima mirovinu od 20 000 kn mjesečno, i to doživotno.
I sad mi nešto nije jasno, mediji bruje već godinama da smo u krizi, recesiji, dugovima do grla. Hrvatsko gospodarstvo tek je 0,2 % europskog gospodarstva (dakle u okvirima statističke pogreške), a ipak za umirovljenika Stipu imamo 2 milijuna kn godišnje plus ”mirovinica”.
Velika je i skupa i slijepa to ljubav prema bivšem predsjedniku. Ma pitam se zašto se tih dva milijuna godišnje ne uvali u neku tvrtku od stotina upropaštenih tvrtki, barem za plaće radnicima (npr. Kamenskog).
Neka mi ne zamjeri bivši predsjednik koji je znao dobro pričati pošalice, čak je i mene dobro nasmijao par puta, ali ovo mi se čini kao neslana šala.
”Posudili mi prijatelji!!!” Ma gdje je to Stipe izlazio da je upoznao tako dobre prijatelje. Sumnjam da su mu to drugovi iz djetinjstva jer sam bio prije par mjesecu u rodnoj mu Orahovici. Gradić je ekonomski osiromašen (kao uostalom i cijela Slavonija). Ljudi bez posla, bez para.
Pitam ja sad Juru koji računa koliko će mu biti mjesečna rata za auto: ”Jura, pa kakav si ti čovjek kad moraš dizati kredit od 50 000 za novi auto, kaj nemaš prijatelja da ti uleti!”
Ne poznajem nikoga tko bi mi posudio 2 milijuna kuna, ne poznaje takvoga niti Jura. Iskreno, ne bih takve niti želio upoznati.