Nema nam spasa bez vlade nacionalnog spasa

Autor: Pero Kovačević 10/2/2012 14:54

Ekonomska kriza, politička kriza, kriza identiteta i vjerodostojnosti političkih stranaka u Zagreb i državi traju već duže vremena i došle su do punog izražaja. Provedeni unutarstranački izbori u HDZ-u i SDP-u, uz primjenu istog ili sličnog obrasca inženjeringa, pokazuju da se dvije najveće stranke u nas razlikuju, u biti, po izgledu svojih vođa.

U Zagrebu i Hrvatskoj kontinuirano raste neraspoloženje prema političkim strankama i političarima: građani ne samo da ih smatraju nepoštenim i korumpiranim, već izražavaju sve snažniju volju i tendenciju da se njihov utjecaj u političkom životu drastično smanji.

Kriza vlasti i u Zagrebu i na državnoj razini otvorila je pitanje funkcioniranja političkih stranaka i politike kao društvenog sustava te političara kao osoba u tom sustavu. Zašto je tome tako, zašto je politika političarima postala cilj, a ne sredstvo pročitajte u ovoj kolumni.

Polazeći od razmjera ekonomske, političke, moralne i upravljačke krize te krize sustava vrijednosti u nas- slobodno se može zaključiti da se naš politički sustav samo naziva demokracijom, a u najboljem slučaju imamo stranački pluralizam. Mi smo glavne institucije sustava – izbore, odlučivanje zastupnika, djelovanje vlade – podredili političkim strankama odnosno bolje rečeno njihovim vođama i raznoraznim interesnim skupinama.

Temeljni problem velikih političkih stranaka, kako u Zagrebu tako i u Hrvatskoj, je taj što stranke žive u raskoraku između vlastitog oligarhijskog (nedemokratskog) ustroja i potrebe organizacije demokracije, pa je očito da se iz oligarhijski uređenih stranaka teško može izvesti doista demokratska država i vlast. Etička razina uzroka krize proistječe iz posljedica korupcionaških afera, skandala, klijentelizma i nepotizma koji su neizostavni u djelovanju političkih stranaka. Političke stranke učestalo koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja, te ona postaje bit političkog jezika kojim stranke kreiraju lažnu političku stvarnost.

Političke stranke imaju nizak ugled u javnosti i zbog činjenice da nisu iskazale dovoljno odlučnosti i političke volje da razriješe navažnije temeljne probleme hrvatskog društva zbog kojih se ono razvija daleko sporije nego bi trebalo i moglo. Jedan od razloga za takvo stanje je i unutarnja oligarhijski postavljena struktura političkih stranaka koja uporno održava političku elitu upitnih moralnih i stručnih kvaliteta što za posljedicu ima slabljenje identifikacije birača i njihovo nepovjerenje u političke stranke, te tzv. volatilnost, tj. promjenjivost glasačkog opredjeljenja birača. U Hrvatskoj su česti i pojedinačni ili grupni prijelazi političara iz stranke u stranku, uglavnom motivirani materijalnim ili drugim probitcima.

Kažu da na parlamentarnim izborima biramo zastupnike u Hrvatski sabor, a na gradskim odnosno lokalnim zastupnike u Gradsku skupštinu. Jesu li u pravu, nisu?! Zašto nisu , odgovor je jednostavan mi glasujemo, a zastupnike biraju čelnici stranaka. Da su na izborima bile otvorene liste, te da su se birali zastupnici pitanje je tko bi i da li bi itko od njih bio izabran?!

Vlast treba ograničiti zakonom

Temeljni problem hrvatske političke stvarnosti jest odnos između moći i vlasti. Ta se dva, naoko istovjetna pojma, razlikuju u svojoj biti. Naime, moć je utjecaj kojega posjeduju pojedinci ili grupe da svoju volju nametnu drugima bez obzira na njihove interese ili ideje. Moć se može nametati silom, uvjeravanjem ili novcem.

Moć kao zasebna cjelina,ili društvena pojava,se pojavljuje u svim segmentima svakodnevnog života bilo u jačem,ili slabijem vidu,pa zbog toga smatram da ju je korisno proučavati. Pored toga što je dao nekoliko teorija moći Max Weber je dao i definiciju vlasti,gdje kaže da je vlast povezana direktno sa moći i da je ona njen manifest,odnosno oblik njenog manifestiranja.

Posjedovanje moći,te vlast u svakom slučaju daju ljudima osjećaj superiornosti i više vrijednosti što ljudi vrlo često znaju zloupotrijebiti,a sve zbog stjecanja vlastitih privatnih probitaka i koristi. Moć se obično stiče materijalno dobrim stanjem i položajem u društvu…

Ono što ovdje mene zanima jest odnos moći i političke moći, odnosno odnos moći i vlasti u Hrvatskoj.

Vlast se definira kao institucionalizirani oblik moći. Ključna riječ ovdje je “institucionalizirani”. Dakle, vlast je moć, ali institucionalizirana, a to znači da je podijeljena na političke stranke i državnu birokraciju. Vlast je moć koja je ograničena zakonom.

U društvima u kojima vlada ovakva podjela nije moguć demokratski deficit. Ključni problem koji koči demokratizaciju hrvatskog društva je nepostojanje jasne razlike između moći i vlasti. Problem svih problem i temeljni razlog nefunkcioniranja pravne države u Hrvatskoj je upravo u tome što je vlast moć koja u biti nije ograničena zakonom.

Upravo zbog te činjenice Ivo Sanader se ponašao kao vladar Hrvatske,Milan Bandić vladar Zagreba,Željko Kerum kao vladar Splita. Danas to isto čine Zoran Milanović i Čačić. Pravna država je bila gluha i slijepa, te imuna na sve njihove nezakonite poteze, afere, slučajeve i postupke. Njihova moć, kao i moć mnogih drugih općinskih ili gradskih šerifa bila je manje više – neograničena. Mogli su raditi i mogu raditi što hoće,a tako su i činili. Pitate se kako je to bilo moguće i zašto?

Odgovor je jednostavan, jer živimo u zemlji u kojoj je politička volja na prvom mjestu, i ako nema političke volje, nema niti akcije. I niti jedna institucija neće raditi posao za koji nema političke volje. Demokratska politička kultura nije ukorijenjena u hrvatskom društvu, a vlast se ponaša onako kako društvo dozvoljava. Hrvatsko društvo još uvijek je podložno autoritetu i kultu ličnosti.

Laž kao sredstvo političkog komuniciranja

Upravo zbog činjenice što vlast nije ograničena zakonom političke stranke učestalo koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja, te ona postaje bit političkog jezika kojim stranke kreiraju lažnu političku stvarnost kako u predizbornom vremenu, tako u vrijeme samih izbora i u razdoblju obnašanja vlasti.

Naime, laž kao sredstvo političkog komuniciranja je u funkciji prikrivanja temeljnog problema velikih političkih stranaka. Temeljni problem velikih političkih stranaka, kako u Zagrebu tako i u Hrvatskoj je taj što stranke žive u raskoraku između vlastitog oligarhijskog (nedemokratskog) ustroja i potrebe organizacije demokracije, pa je očito da se iz oligarhijski uređenih stranaka teško može izvesti doista demokratska država i vlast.

Samo u predizborno vrijeme i kad se raširi strah da građani i birači ne cijene cinične političare, oni se kratko vrijeme zaplaše. Tada obećavaju skromnost umjesto bahatosti, obećavaju da će raditi za sve, a ne samo za sebe, a nakon izbora zaborave na dana obećanja ili nas izdaju.

Stoga zatražimo od vlastodržaca da vlast ograniče zakonom i prestanu koristiti laž kao sredstvo političkog komuniciranja.

Pojeli smo kruh naše djece

Mi smo pojeli kruh naše djece. Prodajom strateških dobara, lošim vođenjem države i grada Zagreba te zaduživanjima. Političke elite i vlastodršci su učinili to da su izbijeni temelji državi i Zagrebu. Založena je budućnost. Izgubljen je gospodarski suverenitet, prestala politička samostalnost.

Politički model je istrošen. Ekonomski model je istrošen. Ovisnost države o kreditnom rejtingu najbolji je pokazatelj gospodarskog znanja Kukriku vlade, Milanovićevih ministara i hrvatskih političkih elita.

Uspostavljeni politički i ekonomski model upravljanja državom i Zagrebom je naprosto istrošen i, bez promjene istrošenog političkog i ekonomskog modela, rođačkog i stranačkog modela nema izlaska iz krize i željenog napretka.

Milan Bandić i Gradska skupština unazadili su Zagreb ne mareći za interese građana Zagreba, doveli su Grad u stanje bankrota. Cijeli mandat podredili su međusobnim prepucavanjem, zaustavili investicije i razvoj Zagreba. Zagrebu će trebati godine i godine, pod uvjetom da se riješi „uspješnih gradskih političara“ da ugleda svijetlo na kraju tunela.

Bandić, Čačić, Milanović, Kosorova, Karamarko, Bernardić, Kerum, Milinović, Mesić, Josipović smatraju sebe i tvrde da su uspješni i sposobni političari, gospodarstvenici, državnici. Mediji nam svakodnevno plasiraju te informacije i tvrdnje da je riječ o sposobnim i uspješnim osobama, naravno bez iznošenja konkretnih dokaza za te tvrdnje. Očito je glavni kriterij za tvrdnje da su oni uspješni činjenica da su na vlasti.

Vlada nacionalnog spasa

Kako sada stvari stoje, kako su ljudi raspoloženi, imamo ”slučajnu vladu”, jer je njihovo preuzimanje vlasti bila obična prevara birača, običan spin. Sjeća li se itko više ”Plana 21”? I sjeća li se itko više što je sve u tom planu pisalo, a što je ostvareno? Kako to da se nitko od vladajućih ne poziva na obećanja iz tog plana, na same planove u planu?Zašto? Odgovor je jednostavan ”Plan 21” je prijevara. Vlast iz dana u dan pokazuje svu svoju tragiku nesposobnosti i nekompetentnosti.

Očekivanja su bila velika, a imamo ništa! Nakon osmogodišnjeg vladanja HDZ-a, nakon što je država pokradena na sve strane, trebao je odmak od trule vladavine i novi vjetar u leđa ovoj Hrvatskoj. Ali kako su kukurikavci došli na vlast? Tako što ih je u prvom redu dovela golema plima hrvatskih nezadovoljnika starom vlasti. Nije ih na vlast doveo ”Plan 21” niti ikakva njihova obećanja. Preuzimanje vlasti dogodilo se po inerciji. I na to su kukurikavci i jedino računali, to je bio jedini smišljeni plan. Sve drugo, kako danas vidimo, bio je veliki napuhani balon bez ičega.

Jer gospodarstvo i dalje samo tone, ljudi su sve više bez posla, bez perspektive, sve više ljudi razmišlja o odlasku u inozemstvo… To je tragedija za ovu državu i ovaj narod! Hrvatskoj prijeti novo masovno iseljavanje trbuhom za kruhom! A vlasti je glavna politika beskonačno kadroviranje i prodavanje ideologije. Sve drugo običan je politički marketing, gdje je većini ministara najvažnije kakav će dojam ostaviti u javnosti, kako će im rečenice zvučati pametno, kako će im izgled biti što bolji, a za pravi sadržaj i rezultate tko mari? Nisu važni! Važni su oni!

Istrošeni politički i ekonomski model ne mogu niti neće mijenjati oni kojima on odgovara. Iluzorno je od sadašnje političke elite to očekivati. To može učiniti samo Vlada nacionalnog spasa. U vrijeme Domovinskog rata 1991. godine formirali smo Vladu nacionalnog jedinstva, koja je uspješno odradila svoj posao. Sad nam je nužno formirati Vladu nacionalnog spasa jer nećemo imati nikakvog izbora.

Nema pokretanja države, ekonomije bez stručnih i sposobnih osoba, bez pokretanja Zagreba. Kukuriku koalicija je nespremna preuzela vlast i nema rješenja, programe i viziju kako izaći iz duboke političke i ekonomske krize.