Autor: Pero Kovačević 6/5/2012 9:57
Ekonomska kriza, politička kriza, kriza identiteta i vjerodostojnosti političkih stranaka u Zagreb i državi traju već duže vremena i došle su do punog izražaja. Provedeni unutarstranački izbori u HDZ-u i SDP-u, uz primjenu istog ili sličnog obrasca inženjeringa, pokazuju da se dvije najveće stranke u nas razlikuju, u biti, po izgledu svojih vođa.
U Zagrebu i Hrvatskoj kontinuirano raste neraspoloženje prema političkim strankama i političarima: građani ne samo da ih smatraju nepoštenim i korumpiranim, već izražavaju sve snažniju volju i tendenciju da se njihov utjecaj u političkom životu drastično smanji.
Kriza vlasti i u Zagrebu i na državnoj razini otvorila je pitanje funkcioniranja političkih stranaka i politike kao društvenog sustava te političara kao osoba u tom sustavu. Zašto je tome tako, zašto je politika političarima postala cilj, a ne sredstvo pročitajte u ovoj kolumni.
Politički i ekonomski model je istrošen
Polazeći od razmjera ekonomske, političke, moralne i upravljačke krize te krize sustava vrijednosti u nas- slobodno se može zaključiti da se naš politički sustav samo naziva demokracijom, a u najboljem slučaju imamo stranački pluralizam. Mi smo glavne institucije sustava – izbore, odlučivanje zastupnika, djelovanje vlade- podredili političkim strankama odnosno bolje rečeno njihovim vođama i raznoraznim interesnim skupinama.
Temeljni problem velikih političkih stranaka, kako u Zagrebu tako i u Hrvatskoj je taj što stranke žive u raskoraku između vlastitog oligarhijskog (nedemokratskog) ustroja i potrebe organizacije demokracije, pa je očito da se iz oligarhijski uređenih stranaka teško može izvesti doista demokratska država i vlast. Etička razina uzroka krize proistječe iz posljedica korupcionaških afera, skandala, klijentelizma i nepotizma koji su neizostavni u djelovanju političkih stranaka. Političke stranke učestalo koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja, te ona postaje bit političkog jezika kojim stranke kreiraju lažnu političku stvarnost.
Političke stranke imaju nizak ugled u javnosti i zbog činjenice da nisu iskazale dovoljno odlučnosti i političke volje da razriješe navažnije temeljne probleme hrvatskog društva zbog kojih se ono razvija daleko sporije nego bi trebalo i moglo. Jedan od razloga za takvo stanje je i unutarnja oligarhijski postavljena struktura političkih stranaka koja uporno održava političku elitu upitnih moralnih i stručnih kvaliteta što za posljedicu ima slabljenje identifikacije birača i njihovo nepovjerenje u političke stranke, te tzv. volatilnost, tj. promjenjivost glasačkog opredjeljenja birača. U Hrvatskoj su česti i pojedinačni ili grupni prijelazi političara iz stranke u stranku, uglavnom motivirani materijalnim ili drugim probitcima.
Kažu da na parlamentarnim izborima biramo zastupnike u Hrvatski sabor, a na gradskim odnosno lokalnim zastupnike u Gradsku skupštinu. Jesu li u pravu, nisu?! Zašto nisu , odgovor je jednostavan mi glasujemo, a zastupnike biraju čelnici stranaka. Da su na izborima bile otvorene liste, te da su se birali zastupnici pitanje je tko bi i da li bi itko od njih bio izabran?!.
Pojeli smo kruh naše djece
Mi smo pojeli kruh naše djece. Prodajom strateških dobara, lošim vođenjem države i grada Zagreba te zaduživanjima, političke elite i vlastodršci su učinili to da su izbijeni temelji državi i Zagrebu. Založena je budućnost. Izgubljen je gospodarski suverenitet, prestala politička samostalnost.
Politički model je istrošen. Ekonomski model je istrošen. Ovisnost države o kreditnom rejtingu najbolji je pokazatelj gospodarskog znanja Kukriku vlade, Milanovićevih ministara i hrvatskih političkih elita.
Uspostavljeni politički i ekonomski model upravljanja državom i Zagrebom je naprosto istrošen i, bez promjene istrošenog političkog i ekonomskog modela, rođačkog i stranačkog modela nema izlaska iz krize i željenog napretka.
Bandić, Čačić, Milanović, Kosorova, Karamarko, Bernardić, Kerum, Milinović, Mesić, Josipović smatraju sebe i tvrde da su uspješni i sposobni političari, gospodarstvenici, državnici. Mediji nam svakodnevno plasiraju te informacije i tvrdnje da je riječ o sposobnim i uspješnim osobama, naravno bez iznošenja konkretnih dokaza za te tvrdnje. Očito je glavni kriterij za tvrdnje da su oni uspješni činjenica da su na vlasti.
Vlada nacionalnog spasa
Istrošeni politički i ekonomski model ne mogu niti neće mijenjati oni kojima on odgovara. Iluzorno je od sadašnje političke elite to očekivati. To može učiniti samo Vlada nacionalnog spasa. U vrijeme Domovinskog rata 1991. godine formirali smo Vladu nacionalnog jedinstva, koja je uspješno odradila svoj posao. Sad nam je nužno formirati Vladu nacionalnog spasa jer nećemo imati nikakvog izbora.
Nema pokretanja države, ekonomije bez stručnih i sposobnih osoba, bez pokretanja Zagreba. Kukuriku koalicija je nespremna preuzela vlast i nema rješenja, programe i viziju kako izaći iz duboke političke i ekonomske krize.