Autor:: Boro Vučković 9/7/2010 15:56
Mnogobrojne moje Facebook prijateljice i prijatelji umjesto svojih portreta na profil stavljaju slike svojih pasa. Već me dugo proganja želja da o tome malo ”poblogam”. Žao mi je da se i psi ne mogu uključiti u ”chat” jer bi i oni o tome imali i te kako što reći i zalajati. Osobito kako se koristi njihova ljepota i dobrota u ljudske svrhe.
Tako, na primjer, u mom slučaju moj dragi pas Pipo ljepši je od mene, u što se možete uvjeriti, a da ne govorim o karakteru, odnosno, odanosti i prijateljstvu. Tako, barem, tvrdi moja žena, na što joj ja dogovaram: ”dobro, ako je tako, onda me tretiraj k’o Pipa – nahrani me i pusti me van!” Ali vani je novi problem. Žena je uvjerena da bih se ja vani ponašao kao Pipo i njemu slični. Prema gazdarici indiferentan i poslušan, ali bi zato susjedu ”rastrgal”. Tema je, međutim, ozbiljnija od ovih viceva s bradom. Evo, zašto:
Moja prijateljica Dubravka je uvjerena da njen pas govori. Tako mi je prije koju godinu povjerila, u strogoj diskreciji, kako je njen Aron, već pod starost, umjesto da zalaje izgovarao nekoliko razumljivih riječi. Molila me za diskreciju, da se ne pomisli da je malo skrenula i ja sam to držao u sebi, evo, sve do danas. Ali sad moram s tom njenom tajnom u javnost, jer i druge vlasnice i vlasnici kućnih ljubimaca potvrdili su mi isto.
”Maaammaa” – obratila mi se Pupi – tvrdi mi Nada prošli tjedan, a i moja sestra kaže da i njena Mina, uz lajanje, artikulira neke riječi. To vrijedi i za Beti i Dinu i Foxa i Kira, te još neke đukele u mom selu. Bucka kad se tjera cijelo pseće selo se okupi u sujedstvu i razgovara. Neku noć sam sanjao i ja kako s Pipom razmatram tu i druge vrlo ozbiljne teme. E, sad – što je san, što je java – pitam se.
I Silvek ponosni vlasnik jazavčarke Pupi tvrdi mi bez zadrške i u to ne sumnja: ”Pazi, kako me gleda – kao čovjek, isti čovjek, tako može samo moja Pupi.” I moj Pipo nije za baciti – ne dam ni ja na svog pesa. Da, ali Pupi je Pupi je Pupi – tvrdi Silvek, kao ono glumac je glumac je glumac. I da dokaže genetsku prednost svoje kuje, naredi joj: ”Pupi, šeks” I Pupi stvarno skoči i počne rovati kao mahnita. ”Ona ti razumije samo njemački, slavodobitno će Silvek znajući da me uvjerio u nadnaravne sposobnosti i osobnosti svoje jazavčarke. U Istri su mi najdraži oni ”breki” što ruju zemlju i traže tartufe. To što za psa u Istri kažu ”brek”, u Slavoniji ”ćuko” i nije toliko važno, jer Linda, koliko znam s FB-a, svog jednostavno zove ”Dog”.
Najteže mi pada sad pred ljeto kako neodgovorni vlasnici iz metropole u naše selo dovedu pse i ostave ih same i napuštene. Valjda misle da je naša Pušća kao ona Krležina Pušća-Bistra odnosno vukojebina u kojoj nitko neće naći odbačenu životinju. I tu dovedu gradskog psa kojeg su valjda u trenutku slabosti kupili djeci, pa, kad su vidjeli da je pas briga onda ga se žele neljudski riješiti na najgori način. A ti gradski psi ne mogu se, nažalost, nositi s našim ”avlijanerima” i ”selđucima”. Pa, čak i moj Pipo koji je kućni pas žali ove jadne
pridošlice. Komentirajući te neodgovorne ljude zaključio sam da, zapravo, ima dvije vrste ljudi: jedni koji ostavljaju pse i druge koji ih prikupljaju. Na pseću nesreću ovih prvih je mnogo više, a ovih drugih mnogo manje. U ove druge spada i moj kolega Tomica koji cijeli život iz šinteraja dovodi stare i nemoćne pse i udomljava ih. To je ljudski i znam da bi mu psi, kad bi bilo moguće, dodijelili nagradu ”najveći samaritanac”. Ako životinje govore, vjerujem, da su razmotrile tu mogućnost. Životinje, inače, govore u crtanim filmovima, basnama, uoči Božića. Iz tog se da zaključiti kad te netko usporedi sa životinjom da to nije i ne može biti pogrdno.
”Kad životinje govore ljudskim glasom onda je to basna, a kad ljudi govore životinjskim jezikom onda je to Bosna” – rečenica je oko koje su se nedavno ”pođapali” u Zastupničkom domu Parlamenta BiH-a tvrdeći da je to uvreda za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Nisu razmotrili mogućnost da to može biti uvreda i za životinje. Zar i Hrvatski Sabor nije proglašen kokošinjcem, a toliko nam političara tvrdi da rade kao konji. Sa psima još usporedbi nema, osim one …da ti pas mater. Ali opet se postavlja pitanje tko se tu mora osjećati uvrijeđenim, ako se zastupa ravnopravnost.
Nisam napisao još ni riječi o krvoločnim psima. Oni me podsjećaju na huligane na stadionima. Nije ni čudo da su mnoge navijačke skupine kao zaštiti znak uzele razne pit-bulle, rotweilere i tako dalje. U jednu tvrdnju sam, ipak, siguran – nema krvoločnih pasa već samo glupih gazda ili kao pandan na ljude – nema krvoločnih navijača, već samo glupih država. Možda nisam u pravu. Morat ću pitat mog Pipa. A vi ”fejsbukovci” pitajte svoje ljubimce koje ste stavili na profil…..ako govore!!
