Nekoć su pisanicama pridavali ljekovita svojstva

Autor:

Marijana Brodarić / www.divineenergypark.org

Uskrs je veliki kršćanski blagdan u kojem se slavi uskrsnuće Isusa i njegova besmrtnost. Po tradiciji prema Svetom Ivanu Isus je bio razapet u petak i uskrsnuo za tri dana (nedjelja). S obzirom da je to zaista veliki događaj, koji je povezan sa novom nadom, životom, rađanjem, ljubavlju i prirodom, kršćanski oci su ujedinili stare narodne običaje vezane uz proljeće sa slavljem Isusovog uskrsnuća.

Naime većina običaja, poput bojanja jaja ili pisanica, paljenja kresova, veselih povorka, uzimanje vode iz potoka ili umivanje vodom u kojoj je svježe ubrano proljetno cvijeće, proizlazi upravo iz staroslavenskih narodnih običaja slavljenja proljeća – ili Jurjeva.

Jurjevo pada na prvi dan proljeća, a Uskrs na prvu nedjelju iza prvog proljetnog punog mjeseca, iako zapadno i istočno kršćanstvo imaju za sada različita računanja pa se ne podudaraju svake godine zbog razlike u upotrebi gregorijanskog i julijanskog kalendara. Svi ti običaji slave upravo život i rađanje života nanovo.

Nekoć su pisanice imale puno dublje i veće značenje nego danas. Danas je to više dekoracija uskršnjeg stola, dok se nekad pisanicama davala i ljekovita i iscjeljujća svojstva, Jaje je oduvijek bilo u narodu priznato kao simbol života, plodnosti, vitalne energije, blagostanja. Oslikavali su jaja onime se štovalo, a ljudi su znali takvo jaje trljati na bolesno mjesto ili o leđa životinje da bi upili vitalnu energiju.

Također, poklanjanje takvog jajeta je imalo veliko značenje u odnosima ljudi. Ako bi djevojka poklonila pisanicu prijateljici, one bi postale kao sestre, a njihove obitelji ‘krvno srodstvo’ ili kada bi mladić poklonio pisanicu djevojci, to je bio znak da je ona odabranica njegovog srca. Postoji i sličan obred u kojem su mladići ‘šibali’ djevojke vrbinim granama dok im ona koju su izabrali ne pokloni pisanicu.

Post od 40 dana koji je uobičajen, ali ne i obavezan, za korizmu je dio pripreme za Uskrs. U tom razdoblju se čovjek osvješćuje, radi žrtvovanje, odnosno odriče se hrane ili nečeg što posebno voli. To također možemo povezati s prastarim običajima pročišćevanja tijela pred proljeće jer su tijelo i duh povezani i oslobađanjem tijela od toksina, oslobađa se i duh od negativnosti i bolesti.

Ono što ćemo naći na uskršnjem stolu se razlikuje od naroda do naroda. U našem podneblju će se uglavnom naći svježi sir, rotkvice, mladi luk, pisanice, kuhana šunka, naribani hren i svježi kruh ili pecivo. Sva ta jela su simboli blagostanja i obilja, a mladi luk, hren i rotkvica su biljke koje čiste tijelo, imaju antibakterijska svojstva, pomažu pri probavi i daju puno energije.

Uskršnji kruh ili peciva rade se uglavnom od pšeničnog ili kukuruznog brašna, s dodatkom mlijeka, masti ili maslaca. Kruh je odavno poznat kao simbol blagostanja u kući i obitelji, te svega dobroga.

I na kraju – najvažnije je da sva hrana na stolu treba biti podjeljena s obitelji i prijateljima. Blagdan i blagojevanje je više od samog druženja – to je slavlje, dijeljenje, zbližavanje, ujedinjenje, osvješćivanje zajedništva među ljudima, osvješćivanje same ljudskosti te povezanosti s Bogom. Neka svima bude sretan Uskrs!