Autor: Kostadinka Velkovska 10/6/2013 12:10
U gradu postoje označene biciklističke staze, naravno gdje je moguće, ali biciklisti nisu disciplinirani, dapače, nasilni su i bezobrazni. Opisat ću jedan slučaj od prije nekoliko dana: U Bauerovoj ulici pločnici nisu tako široki i nema biciklističke staze, pa se biciklisti voze po pločniku. Možda bi to sve funkcioniralo da neki od njih nisu nasilni u prometu.
Stajala sam sa susjedom ispred zgrade, bile smo okrenute jedna prema drugoj i razgovarale. Biciklistkinja koju nismo vidjele, bez ikakvog upozorenja prošla je na biciklu u brzini između nas i pritom gurnula rukom susjedu koja je pala na parkirani automobil. Normalno da je naša reakcija bila takva da smo burno reagirale, a biciklistkinja i dalje u vožnji nam je dobacivala teške uvrede.
Srećom da se susjeda nije polomila, malo se natukla. U blizini nije bilo čuvara reda i mira da bi požurio za njom i tako je završio ovaj nemili događaj. Prometna nekultura na svakom koraku, koja zaista može izazvati vrlo ozbiljne posljedice. Apeliram na sve sudionike u prometu, naročito bicikliste koji koriste pločnike da imaju više obzira prema pješacima i da poštuju prometna pravila na obostranu dobrobit.
Kad smo već kod prometne kulture, ne mogu ne spomenuti vozače automobila. I tu ima svašta. Skoro da smo iznenađeni i šokirani kad nas auti na zebri propuste da mi pješaci prijeđemo cestu, a oni čekaju. Kolone automobila u jutarnjoj špici su zastrašujuće, vozači su nervozni, nestrpljivi pa trube, stvaraju buku, dijele si razne epitete, samo što ne dođe do fizičkog obračuna. Evo jedne današnje priče: od 7 sati u jutro do 8,30 rotor na Remetinečkoj i Savskoj cesti bio je totalno blokiran. Auti su se pomicali centimetar po centimetar, tako da je putovanje od rotora do Frankopanske ulice trajalo sat vremena.
Tu si ni vozači tramvaja ne mogu pomoći jer je tramvajska pruga bila potpuno zakrčena. Tramvaj stane na postaji, pa u koloni automobila čeka, pa opet na postaji, pa na semaforu, onda opet naiđe na kolonu automobila, pa vožnja traje li traje, nikad kraja! Vjerujem da će se i to u dogledno vrijeme riješiti u korist građana.
Kad smo već kod ZET-a, moram spomenuti vozne karte i kazne. Sve je na zahtjev našeg gradonačelnika Milana Bandića pojeftinilo, kako bi naši sugrađani lakše podnijeli ovu recesiju. Bilo je najavljeno da će kazna za švercanje iznositi 900 kuna, međutim gradonačelnik koji je socijalno osviješten i senzibiliziran, dosta umanjio iznos vozne karte i kazne. Hvala mu!
Moram spomenuti kako učenici osnovnih i srednjih škola prolaze muku po Mateju. Naime, država je obećala subvencije za prijevoz učenika, zakon je izglasan ali još nije u primjeni, tako da učenici moraju platiti cijeli iznos mjesečne karte, pri čemu ih ZET-ovi djelatnici obavijeste da mogu podići uplaćeni iznos kad zakon uđe u primjenu.
Roditelji nisu bili oduševljeni, jer trebaju izdvojiti 310 kuna za mjesečnu kartu za svako dijete. Neki roditelji nisu imali novca, pa su djeca tijekom rujna bila primorana švercati se. Kontrola nije imala milosti, pa kad ih je uhvatila, bez obzira na objašnjenja zašto nema voznu kartu, izbacivala ih je iz tramvaja i autobusa. Nakon toga je slijedilo kašnjenje u školu, neopravdani sati …… ‘Ajmo, požurimo s primjenom zakona, jer bi nam djeca ipak trebala biti na prvom mjestu, po ovome kako je sada izgleda da nisu.
Plus za Sajam poslova
Hrvatski zavod za zapošljavanje kao dio EURES mreže i ove godine 04. listopada organizirao je 7. sajam poslova u Pučkom otvorenom učilištu. Svrha ovog sajma je poticanje izravnog kontakta između poslodavaca i potencijalnih radnika, poticanje na aktivnost u traženju posla, pružanje informacija o mogućnostima obrazovanja, volontiranja, stipendiranja i cjelovitog učenja.
Tako se daje velika važnost znanju i vještini potrebnih na tržištu rada. Za RH kao članicu EU od 01. srpnja ove godine vrijede pravila ostalih zemalja članica, tako da su prvi puta na ovom Sajmu sudjelovale i neke druge zemlje, s ciljem da nam ponude svoju radnu snagu i da mi možemo ponuditi njima naš radni potencijal. Čestitke organizatorima!
Krenula je i studentska godina, pa je potražnja za najam stanova povelika. Studenti su na sto muka. Stanodavci nude kojekakve stanove, pretežno rupe bez sanitarnog čvora, puni vlage, sa strogim kućnim redom, a od cijene boli glava. Nude se i sasvim pristojni stanovi međutim rijetko koji student si to može priuštiti.
Treba i tu napraviti neki red, da se ne vrti sve oko novca, a moramo znati da studenti moraju imati pristojne uvjete za učenje i život. Trebali bi više o njima voditi računa, puna usta su nam obećanja, a za kraj jedan aforizam: NA MLADIMA SVIJET OSTAJE, AKO STARIJI DONESU TU ODLUKU!
