Autor: Sarah Srdar 10/2/2012 16:38
Stanari nekadašnjeg hotela Končar u Voltinom naselju žive u katastrofalnim, nehumanim uvjetima. Soba od dvadesetak kvadrata dom je majci dvoje djece stare 7 i 9 godina. Uz to imaju i malu kuhinju, a kupaonicu dijele s još 19 stanara.
Pravu dramu ovi ljudi proživljavaju već punih 18 godina. Svi su kao zaposlenici tvrtke Končar legalno uselili u hotel sklopivši ugovor o najmu životnog prostora. Godine 1994. hotel je privatizacijom prodan, a stanare se otada tjera na ulicu.
– Nisam izgubio vjeru u Boga i dobre ljude. Zbog toga sve nade polažem u to da će se i ova naša problematika riješiti, da će netko ponuditi rješenje koje će nam odgovarati. Neki od nas još uvijek rade u Končaru, a neki su bivši zaposlenici – dodao je Vitomir Starinec koji također živi u hotelu.
Osim što se urušava strop, po zimi nema grijanja
Svim pravnim sredstvima ovi se stanari bore za zamjenski smještaj. Nažalost, osim brojnih obećanja, ništa nisu dobili.
– Trenutna situacija je takva da smo preko Zagrebačkog holdinga pronašli mogućnost da se stanare preseli u Remetinečki gaj, u hostel. Za to grad treba osigurati sredstva koja iznose 75 kuna po osobi dnevno – rekao je Željko Horvat iz Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.
– Podvrgnuti smo raznim represivnim mjerama. Gasi se voda, struja. Djelatnici Elektre došli su već dva puta i to u pratnji policije, a djeca sve to gledaju. Možete misliti kakve su to traume – dodala je Hukman.
Gradski zastupnici također su voljni pomoći i potrudit će se pronaći optimalno rješenje za svih 22 stanara.
– Ovo će biti prva točka dnevnog reda na sjednici skupštinskog Odbora za predstavke i pritužbe sve dok se problem ne riješi. Činjenica je da se ovaj problem nije rješavao gotovo 20 godina – istaknuo je Darinko Kosor, predsjednik Odbora za predstavke i pritužbe.
Angažman svih gradskih tijela neophodan je kako bi ova priča završila sa sretnim krajem. Sve što stanari žele je izbjeći status beskućnika. Hoće li se za njih pronaći zamjenski smještaj u nekom drugom hotelu, hostelu ili gradskim stanovima, sasvim im je svejedno. Kako kažu, najvažnije je preživjeti.