Autor: Sanjin Španović 8/31/2010 11:04
Navijači Dinama na jučerašnjoj tribini o budućnosti kluba dotakli su se i točke preustroja NK Dinama. Thomas Bauer u ime Ujedinjenih navijača Dinama predložio je tri modela na koji bi Dinamo po njima mogao funkcionirati.
PRVI MODEL: Privatizacija kluba u dioničko društvo
Prvi model jest potpuna privatizacija kluba i pretvaranje u športsko dioničko društvo.
– Prvatizacija u klubu na neki način već postoji, zar ne – iročni je dometnuo Bauer povezujući Mamićev način vladavine sa sadašnjim stanjem u klubu.
Bauer je naveo kako u Europi je ta privatizacija opće prihvatljiva i kako su zapravo gotovo svi klubovi u Engleskoj ustrojeni na takav način. No, ponovio je kako je mana tog načina unos kapitala sumnjivog podrijetla u klub kao što je slučaj u Arsenalu ili nekog drugom klubu.
Davor Bernardić, predsjednik gradskog SDP-a ponovio je kako njegova stranka u Zagrebu ovaj model smatra najboljim.
– Tako bi se riješio problem oporezivanja transfera igrača i porez na dobit kluba koji bi se lako uveo. Tada bi taj novac išao natrag u jedinice lokalne samouprave koji bi se planski usmjeravao za rad sportski škola, usavršavanje sportaša i ostalo – rekao je Bernardić i dodao kako je privatizacija moguća tek u dva slučaja po postojećem zakonu, ako sama udruga građana odluči ići u to, a druga ukoliko klubu dođe do stečaja pa se mora transformirati Zakonom.
– Jasno je kako su šanse ove prve opcije ravne nuli – konstatirao je Boris Šprem, predsjednik Skupštine i dodao kako u slučaju privatizacije on mora paziti na interese grada.
– Sigurno je da bi Grad bio suvlasnik sa stadionom – dodao je Šprem.
DRUGI MODEL: Socios model
Drugi predstavljeni model po navijačima je, na prvu ruku, najprihvatljiviji. Po Socios modelu su ustrojeni klubovi u Španjolskoj, prvenstveno Barcelona na čijem je primjeru Bauer izložio sustav.
Ovaj sustav ne traži preustroj kluba u dioničko društvo, već on može ostati udruga građana, ali jasno sa izmjenjenim statutom.
– Barcelona ima 170 000 članova koji godišnje plaćaju članarinu od 105 dolara. To jest veliki iznos članarine, ali uz njega postoje jefitnije godišnje ulaznice i slično. Plaćanjem članarine članovi kluba sudjeluju u funkcioniranju klubova, a to je, vjerujem, ono što navijači najviše žele i što je još jedna draž navijanja za neki klub – ispričao je Bauer i dodao:
– Članovi u Barceloni jednom godišnje sudjeluju na skupštini kluba, imaju pravo pitati vodstvo sve što ih zanima, mogu i kritizirati. U Barceloni se oni biraju lutrijom obzirom na broj članova, no u Zagrebu to možda i ne bi bilo potrebno. Također, cijelo poslovanje je potpuno transparentno i svaki član ima u bilo koji trenutak pravo uvida u sve oko kluba – kaže Bauer.
Prema njegovim riječima, vodstvo kluba bi se biralo na mandat upravo od strane članova, a svatko bi od njih morao predstaviti projekt kluba. Također, svaki kandidat u Barceloni mora dati bankovno jamstvo u iznosu od 15 posto kapitala u klub što bi se u određenoj mjeri prenijelo u zagrebački slučaj ako ovaj model zaživi.
Navijače je na tribini najviše zabrinulo šta bi bilo kada bi se na takve izbore javio primjerice Zdravko Mamić i nitko drugi.
– Onda bolje nismo niti zaslužili – odgovorio je Bauer.
TREĆI MODEL: Podjela vlasništva između sponzora i navijača/članova
Treći predstavljeni model zapravo je na neki način spoj prva dva. Većinski udio kluba imali bi navijači, odnosno članovi kluba, a manji dio sponzori u klubu. Takav sustav primjerice ima Bayern Munchen gdje Adidas kao sponzor ima deset posto vlasništva. Klub bi i dalje ostao Udruga građana.
– U svakom slučaju sve navedeno je puno bolje od onoga što je sada u Dinamu – završio je Bauer.
Svi sudionici tribine složili su se kako je svaki od ova tri modela načelni i kako se svaki može doraditi za naše podneblje. No, zaključak je da je važno početi demokratski pričati o budućnosti kluba i reustroju Dinama. A to neće biti moguće dok god Dinamo i Gradska uprava skriva statut NK Dinama kao zmija noge.
