Tekst:: M.J. 5/3/2010 9:24
Policajac je ostao bez oka, navijač je propucan i bori se za život, spaljeno je nekoliko automobila, razbijeno više tramvaja, a u službene je prostorije privedena je 91 osoba. Crna je to bilanca subotnje utakmice između Dinama i Hajduka, zbog koje se u nedjelju čitav politički vrh digao na noge. Ministar unutarnjih poslova, Tomislav Karmarko, najavio je kako je potrebno postrožiti postojeći Zakon o navijačima i dati veće ovlasti policiji, međutim, sudeći prema pismu koje je stiglo u redakciju portala Zagrebancija.com, policija već sada ima previše ovlasti.
Kako stoji u pismu kojem je autor navijač Dinama, ali ne i pripadnik Bad Blue Boysa, u policijskom naletu tribinama nisu stradali samo huligani koji su stvarali nerede, nego se pendrecima udaralo i po starijim građanima koji su na miru došli pogledati utakmicu.
Pismo vam donosimo u cijelosti:
Obraćam Vam se s nadom da ćete objaviti moje pismo u bilo kojem obliku, u cijelosti, u dijelovima, prepričati ili samo spomenuti. Ono se tiče događanja na utakmici između NK
Dinamo Zagreb i HNK Hajduk na stadionu Maksimir u Zagrebu 1. svibnja. Na samom početku želim naglasiti kako je ovo pismo isključivo jedan revoltirani iskaz navijača Dinama koji pohodi Maksimir već više od dvadeset godina, nije pismo Udruge navijača Dinama, Kluba navijača Bad Blue Boys niti bilo koje grupacije niti izražava mišljenje spomenutih
udruga građana, kao ni mišljenje drugih navijača Dinama. No bez obzira na to, vjerujem da će se mnogi navijači složiti s mojim tezama. U medijima je napisano mnogo rečenica vezanih uz jučerašnje nerede na Maksimirskom stadionu. Ne kažem da su bile neistinite, već da je saslušana samo jedna strana, ona policijska. Moja namjera nije opisivati svoje viđenje, jer nisam bio svugdje u svakom trenutku i ne znam apsolutno sve što se događalo, ali svojim sam očima vidio mnogo stvari koje se ne spominju ili nedovoljno spominju u novinama.
Jučerašnja utakmica pokazala je nekoliko stvari:
1 – Policija se ipak nije popravila, i još uvijek je u onom istom režimskom duhu devedesetih, uz dozu, ne zamjerite mi, primitivnosti. U jednoj “nabrijanoj” atmosferi, gdje ljudima treba iskra da situacija eskalira, pripadnici interventne policije krenuli su izvlačiti osobe koje su palile baklje. Unatoč kamerama, najmodernijem CCTV nadzoru od svih hrvatskih stadiona u koji je, očito, bez razloga ‘ulupano’ na desetke tisuća kuna proračunskog novca, izabrali su najekscesniji način. Nadzor postoji da bi se izgrednici snimili i na izlazu sa stadiona priveli, postoji upravo da bi se izbjegle reakcije poput one na Hillsboroughu kada je policija svojim lošim reakcijama izazvala smrt 96 prisutnih osoba – navijača, huligana ili nekoga trećega, u tom slučaju apsolutno nebitno. Vraćam se na subotu, smije li policija tako reagirati? Da, smije. Smiju li i udariti čovjeka ako ne posluša naredbu? Da, ne slušanje policijske naredbe je prekršaj. Jeli to bio pametan potez policije? Ne. I u dvadeset godina gostovanja s Dinamom, ne svih već koliko sam si mogao priuštiti, vidio sam svega, svakakvih policija u svakakvim zemljama, od onih kojima je Hrvatska u devedesetima još uvijek pojam demokracije do onih čiji sadašnji nivo nećemo stići ni za sto godina, i lagao bih kad bih rekao da je hrvatska policija najbrutalnija i s najlošijim reakcijama. Ali gotovo ni u jednoj državi zapadnije od Hrvatske nisam doživio uletavanje policije na tribinu zbog jedne baklje. To se zove manjak realnosti i nekompetencija zapovjednih ljudi koji su isprovocirali situaciju.
Da, jesu, isprovocirali su ju. Jeli protureakcija navijača ispravna? Pa, pravno gledano, nije, jer nužna obrana kao oblik isključenja protupravnosti ne postoji protiv službenih osoba. Je li protureakcija očekivana? Je. Svakoj inteligentnoj osobi koja je jučer bila na stadionu bilo je jasno što će se dogoditi ako policija napravi takvu glupost. To je jedna stvar. Druga stvar su događanja na izlazu sa sjeverne tribine. Niti jedan medij nije objavio ništa o tome, ne napadam zbog toga, vjerujem da je to zato što niste željeli objavljivati ne provjerene informacije, no zato Vas molim da objavite ovo pismo, neka Vaši čitatelji sami procjene hoće li vjerovati ili ne. Ponašanje koje se ne očekuje “niti od navijača” postala je odlika hrvatske policije.
Na izlazu sa Sjeverne tribine u dijelu koji se žargonski naziva “rotor”, policija je odlučila postupiti onako kako ne postupaju niti najprimitivniji pripadnici zabačenih plemena u prašumama i savanama. S gornje strane gurajući ljude prema izlazu, na izlazu ih puštajući jednog po jednog, uz batinanje sa obje strane bez obzira o kome se radilo. Na Sjevernoj tribini nisu bili samo BBB. Mlaćenje ljudi, bez ikakvog opravdanog razloga, tući žene, klince, cure, starce… na ulici su opet napadani ljudi, ježeći, odlazeći svojim domovima, vidio sam par klinaca koji su pokušavali zaštiti nekog dedu kojeg je u pokušaju da se makne s tribine policajac udario pendrekom u glavu, internetski forumi puni su svjedočanstava… bravo policajci. Hrvatska se ponosi vama. Srce mi je ispunjeno ushitom kad znam da se od moje plaće oduzima kako bi se tukao moj narod. Ironija čak i nije u zadnje tri rečenice, već u tome što je inteligencija onih ljudi skrivenih iza oklopa s grbom kojega nisu dostojni tolika da tu ironiju neće shvatiti. Bit će ponosni. I ispričajte me zbog toga, znam da i nije sasvim pristojno, ali da ste bili jučer ondje, zaključili bi ste da je moja rezignacija blaga.
2 – Ljudima je prekipjelo. Možemo to gledati sa strane naroda općenito, da je ljudima već dosta svega što se u ovoj našoj jadnoj državi događa, ima jedna pjesma Prljavog kazališta i stih koji kaže “neka uzmu sve, ponos nek’ nam ostave”. Možda. No to je sasvim druga tema. Možemo i sa strane Dinamovog navijača. U ovih već, pa… više od dva desetljeća redovitosti na Maksimiru ne sjećam se tužnije titule prvaka. Titule su se osvajale i uz bojkote, i uz okrenuta leđa, ali nikada ovako tužno i depresivno. Igrači se čude zakaj im se zviždi?
Koliko je Dinamo zabio golova u drugom dijelu prvenstva, a da nisu bili iz “slobodnjaka” ili penala? Nogometna statistika moja je tiha fascinacija, ali jeli ikome bitno koliko je pretrčao Dinamo, a koliko Hajduk, kad nije bilo sve ukupno dvije smislene akcije na cijeloj utakmici? I krave mogu puno trčati, al neće zabit gol. A sigurno bi i zarađivale mnogo manje. Navijačima je dosta toga, dosta im je svega kaj je u Dinamu. Nakon puno godina, ni ne očekujem nekaj od Dinama. Sljedeće sezone u Ligi prvaka ili Europa ligi. Primorac, Dodo? Uz dužno poštovanje tim igračima, jer sigurno igraju nekoliko klasa bolje od mene, jesu li to igrači za Dinamo? Koje su njihove reference – 4 gola u prvom dijelu prvenstva Doda i nekada davno igranje Primorca u mladoj reprezentaciji? Nekada dobijem dojam da se Dinamo namjerno želi učiniti slabijim, i to od samih ljudi koji ga vode. To su ograničeni ljudi koji ne razumiju da Dinamo nije tvrtka, da je bitno stanje na računu, ali da je bitniji klub. Ljudi su revoltirani.
To su jučer pokazali. I to nije bila šačica huligana, ni Bad Blue Boysi, to su bili navijači Dinama. Kada sam vidio dedu od cca 60 godina kako uzima s poda potrganu stolicu i baca ju na policiju, to je bilo to. Ljudima je dosta. Mijenjali su se igrači, mijenjali treneri, a navijači su samo odlazili i odlazili sa stadiona. Jedina konstantna je uprava na čelu s Mamićem i Barišićem. Neću o njima, nisu zaslužili moju pažnju, ali ih molim: otiđite ljudi, ako vam je i malo stalo do Dinama, maknite se iz njega. Fućka se s razlogom, ne trebaju nam titule, dogovoreni remiji, Dodo, Sammir i Primorac, besplatan ulaz i veliki transferi, treba nam Dinamo.
Ovo sada… nije Dinamo, to nije klub s kojim se ljudi mogu poistovjetiti, koji žele gledati, s kojim žele živjeti. I to nije samo moje mišljenje. To je mišljenje onih kojih nema na stadionu, kao i nas “nekoliko” koji na njemu još jesmo. Nekada davno, još kad sam bio jako mali, bio je to nešto ljepši, ali stadion s manje komfora, bilo je više nereda, a manje rezultata. Ali Maksimir je bio pun. Onda je to bio Dinamo. To najbolje potvrđuje moje mišljenje.
3 – Policija je pokazala da je u stanju i da ima dovoljno resursa da brani “režim” i stranku na vlasti. U subotu nije bilo velikih radničkih prosvjeda, ljudi su očito zadovoljni svojim stanjem i stanjem svoje države, ali možda uskoro neće više biti. Zato je tu policija, pokazala je na navijačima kako se to radi. Da, hrvatska policija pokazala je da zna, hoće, može i u stanju je prebiti svakog hrvatskog građanina koji se ne slaže sa stanjem u državi. Mediji su pokazali gdje su, nemojte se uvrijediti, ali stotine ljudi, mahom nevinih, “ispendrečeno” je bez da su spomenuti, čovjek propucanih prsa od strane policajca jedva je spomenut, ja sam svojim očima vidio policiju kako baca, uz stolice s poda, i neka eksplozivna sredstva u masu, jeli možda, kako se priča, nesretni policajac stradao upravo zbog pogrešnog rukovanja jednim takvim sredstvom. Policija tvrdi da toga nije bilo. Pozivam ih da objave snimke iz “rotora” kao što su objavili s one utakmice u Splitu.
Neka se vide pravi inicijatori sukoba, neka se vidi brutalnost i divljaštvo hrvatske policije. A ljudi u komentarima na news portalima podržavaju tu policiju. Narod je pokazao gdje je. Sram me. Ne boli me ni to kaj sam dobio pendrekom ni to kaj je moj klub nikad bolji, a nikad lošiji u isto vrijeme. Boli me što sam se u jednom trenutku osjećao opet kao onaj mali klinac koji je u svibnju devedesete u šoku gledao miliciju kako se iživljava nad ljudima. Možemo pričati svašta, policiju se u narodu naziva i Srbima, i režimcima, komunistima, milicionerima, ovim i onim, ali ima taj trenutak kad se osjećaš kao dijete i kad nemaš riječi za opisati. Kada ti riječi nisu ni potrebne. Da, Hrvatska ima dovoljno policajaca da tuče svoj narod. Kao nekada.
Ne, ne opravdavam nasilje, uvijek sam zazirao od istoga. I žao mi je što je stradao izvjesni policajac iz Varaždina, na koji god način stradao, kao što mi je žao i navijača Dinama kojega je policajac upucao. Kad se sve zbroji i oduzme, to nisu bili policajac i navijač, to su bila dva sina, dva brata ili oca, dva muža ili dečka. Zašto su morali stradati? Zašto se moralo izdati zapovijed da se kao u osamdesetima utrčava u konsterniranu masu i tuče ljude u želji da se dođe do jedne osobe, jedne osobe koju je sustav nadzora najmoderniji u ovom dijelu Europe mogao snimiti, policija uhititi na izlazu s tribine, a policajac iz Varaždina sada bi bio u kući sa svojom obitelji, navijač Dinama bio bi na “fuci” s ekipom iz kvarta poslije nedjeljnog ručka. Zašto?
I što sad? Novi zakon zbog kojeg će opet ispaštati navijači, huligani će ostati gdje jesu, a ljudi poput onih jučer ostat će i dalje raditi u policiji. Koja je reakcija premijerke – borit će se protiv huligana. Gospodin Karamarko kaže da će napraviti sve protiv njih. Mediji pišu o njima. Sve je super, sve je za pet, Dan rada je prošao, neće se pričati o sindikatima, nezaposlenosti, zastor je spušten, a “raja” je dobila novu temu za razgovor, barem za dan, dva da se vladajuće strukture odmore.
