3/21/2011 11:01
Temeljni problem hrvatske političke stvarnosti jest odnos između moći i vlasti. Ta se dva, naoko istovjetna pojma, razlikuju u svojoj biti. Naime, moć je utjecaj kojega posjeduju pojedinci ili grupe da svoju volju nametnu drugima bez obzira na njihove interese ili ideje. Moć se može nametati silom, uvjeravanjem ili novcem.
Moć kao zasebna cjelina,ili društvena pojava,se pojavljuje u svim segmentima svakodnevnog života bilo u jačem,ili slabijem vidu,pa zbog toga smatram da ju je korisno proučavati. Pored toga što je dao nekoliko teorija moći Max Weber je dao i definiciju vlasti,gdje kaže da je vlast povezana direktno sa moći i da je ona njen manifest,odnosno oblik njenog ispoljavanja. Posjedovanje moći,te vlast u svakom slučaju daju ljudima osjećaj superiornosti i više vrijednosti što ljudi vrlo često znaju zloupotrijebiti,a sve zbog sticanja vlastitih
interesa.Moć se obično stiče materijalno dobrim stanjem i položajem u društvu…
Ono što ovdje mene zanima jest odnos moći i političke moći, odnosno odnos moći i vlasti u
Hrvatskoj.
Vlast se definira kao institucionalizirani oblik moći. Ključna riječ ovdje je “institucionalizirani.” Dakle, vlast je moć, ali institucionalizirana, a to znači da je podijeljena na političke stranke i državnu birokraciju. Vlast je moć koja je ograničena zakonom.
U društvima u kojima vlada ovakva podjela nije moguć demokratski deficit, ili jasnije rečeno, novinar ne može dobiti otkaz ako se našali sa premijerovom seksualnošću ili premijerkinim brošem.. Ključni problem koji koči demokratizaciju hrvatskog društva jest nepostojanje jasne razlike između moći i vlasti. Problem svih problem i temeljni razlog nefunkcioniranja pravne države u Hrvatskoj je upravo u tome što je vlast moć koja u biti nije ograničena zakonom.
Upravo zbog te činjenice Ivo Sander se ponašao kao vladar Hrvatske, Milan Bandić kao vladar Zagreba, Željko Kerum kao vladar Splita. Pravna država je bila gluha i slijepa, te imuna na sve njihove nezakonite poteze, afere, slučajeve i postupke. Njihova moć, kao i moć mnogih drugih općinskih ili gradskih šerifa bila je manje više- neograničena. Mogli su raditi što hoće,a tako su i činili. Razmjeri te moći su bili takvi da je Milan Bandić mogao naprimjer promijeniti ime Zagreba u ”Bandić Grad” ili slično. Pitate se kako je to bilo moguće i zašto?
Odgovor je jednostavan, jer živimo u zemlji u kojoj je politička volja na prvom mjestu, i ako nema političke volje, nema niti akcije. I niti jedna institucija neće raditi posao za koji nema političke volje. Demokratska politička kultura nije ukorijenjena u hrvatskom društvu, a vlast se ponaša onako kako društvo dozvoljava. Hrvatsko društvo još uvijek je podložno autoritetu i kultu ličnosti. Pritiskom Europske komisije, medija i pojedinaca pravna država čini prve korake.
Napredak je ostvariv, ali dugotrajan proces. Kada vlast bude shvaćena onako kako je objašnjeno na početku, živjet ćemo u uređenom društvu. To je krajnja točka na kojoj demokracija može egzistirati i naprijed više ne može.
Bezbroj je otvorenih korupcijskih, kriminalnih i drugih slučajeva i afera u Hrvatskoj i Zagrebu koje godinama čekaju pravorijek pravne države. Mnoge smo već i zaboravili, naprosto zbog toga što su stare afere zamijenjene novim aferama i tako dalje. Kad konačno dobijemo odgovor pravne države na sve te afere i slučajeve, moći ćemo reći: da profunkcionirala je pravna država,a vlast je ograničena zakonom.
