Autor:: Mirela Biškup 9/6/2010 10:58
Nakon što sam isplakala, vjerojatno, more suza, odlučila sam krenuti u akciju. Prvo sam pokucala na vrata policije gdje mi je ljubazna policajka uvijeno, ali još uvijek dovoljno jasno, rekla da prijava nema smisla jer ukraden je ”samo pas!!!” Ne’š ti gubitka!
Da dobro ste pročitali, policija ne vidi smisao u prijavi provale i krađe jer vrijednost ukradene “robe” nije vrijedna njihova dragocjenog vremena! Nakon mojeg inzistiranja i jednog telefonskog poziva poznanici, policijskoj djelatnici, prijava je napisana.
Zatim je usljedio poziv veterinarskoj stanici kojoj isto tako morate prijaviti krađu. I to je jalov posao jer, iako je pas čipiran, morate moliti Boga da naleti na savjesnog veterinara koji će barem nazvati vas, iako bi trebao policiju.
Prijavila sam krađu i Udruzi ”Suza” čije su djelatnice bile vrlo ljubazne i uslužne, ali ni to nije upalilo.
Na kraju sam odlučila iskoristiti širokopojasnost World Wide Weba, tj. interneta. Otvorila sam profil na svim portalima na kojima se skupljaju ljubitelji životinja. Oblijepila kvart plakatima. Svaki tjedan objavljivala sam oglas na Njuškalu i Plavom oglasniku, pregledavala tuđe oglase. Nakon prvobitne podrške, sve je više mojih bližnjih počelo sumnjati u moj zdravi razum, ali ja nisam odustajala…
Lola je nakon nove frizure i luksuznog godišnjeg odmora na Korčuli konačno doma
Nakon mjesec dana, dobila sam SMS u kojem mi neka gospođa Mirjana javlja da možda ima moju Lolu. MOLIM?!! Nakon dugog i za mene emotivnog razgovora, sjela sam i vrisnula od sreće!
Meni nije bilo lako, ali nije bilo lako ni njima. Naime, nakon što su je našli u svojem dvorištu promrzlu i prestrašenu, ti prekrasni ljudi okupali su je i udomili. Vodili su je veterinaru koji je, iako ima sve moje podatke, odbio ih dati. Obavijestili su sve poznanike putem Facebooka ( toliko o hvalospjevima o mogućnostima ove društveno precijenjene mreže) i ništa.
Nakon nekog vremena odlučili su otići na godišnji odmor na Korčulu, odlučivši zadržati psa. Sve dok nisu slučajno naišli na moj oglas na Njuškalu. Nakon dva mjeseca izbivanja, nove frizure, luksuznog godišnjeg odmora na Korčuli i 15 sati vožnje, moja Lola ponovo je sa mnom! S tim da je dobila i novu obitelj. Gospođa Mirjana postala je Lolina najbolja prijateljica, a ja njena dužnica do kraja života.
Moja priča ima happy end što ne mora biti garancija za ništa, ali najvažnija poruka glasi: bez obzira na sve NE ODUSTAJTE! i ne slušajte dušebrižnike koji vas pokušavaju obeshrabriti. Ako ne vjerujete meni pitajte moju Lolu…
