Autor: Josip Hren 7/27/2011 10:05
Oduvijek je politika bila djelatnost privilegiranih. Oduvijek se većina političara bavila politikom ponajprije radi osobne koristi. Oduvijek te koristi nisu bile simboličke. Ovdje čak manje mislim na one političare koji su stalno za govornicom i u medijima. Ovo se više tiče onih u pozadini koji šute i dižu ruke bez pogovora i pitanja.
Stoga me i ne čudi da obični ljudi na zastupnike gledaju podozrivo i čudno. Kao da su svi nečasni, spremni na laganje, prodavanje magle, podmetanja, krađu… Nažalost, medijima su uvijek interesantnije afere i prijevare nego pošten i naporan politički rad.
Ne mogu niti zamisliti da su saborski ili skupštinski zastupnici neplaćeni – vjerojatno bi bilo mnogo manje kandidacijskih lista na izborima, a za vodeća mjesta na listama ne bi bilo toliko jagme i svađa.
U zagrebačkoj gradskoj skupštini postoje naknadničari – oni koji ne rade puno, ali ubiru velike naknade. Neki rade prilično, ali još uvijek nedovoljno u usporedbi s naknadama koje primaju. Svima nama je jasno da se ne može istodobno kvalitetno obavljati više odgovornih funkcija – potpredsjednik skupštine, član ili predsjednik vijeća gradske četvrti, član nadzornog odbora, član upravnog vijeća, član raznih povjerenstava… Posebno se to ne može ako je zastupnik zaposlen puno radno vrijeme na svom radnom mjestu u školi, centru za socijalnu skrb, Holdingu, privatnoj tvrtci, bolnici, fakultetu, ministarstvu i drugdje, a gotovo svi zastupnici su negdje stalno zaposleni.
I sam sam odstupio s funkcije predsjednika mjesnog odbora, kao i s funkcije člana vijeća gradske četvrti koje sam pošteno izborio na izborima za mjesnu samoupravu.
Sasvim je nemoralno primati naknade koje ukupno iznose više od dvije prosječne plaće. Čak je Transparency Int. osudio sve naknadičare koje primaju naknade koje su visinom na razini (jedne) plaće. Prema ukupnim mjesečnim primanjima, dakle raznim političkim naknadama i plaći na radnom mjestu, desetak gradskih zastupnika zarađuje ponaosob više čak i od samog Gradonačelnika. Njihova primanja premašuju četiri prosječne hrvatske plaće. Ma to je nedopustivo!
Evo, mediji su prozvali profesionalnu potpredsjednicu Gradske skupštine kao najplaćeniju političarku u državi. Vrlo zanimljivo, ali ne baš sasvim korektno. Ona prema naknadama nije niti među prvih pet skupštinskih zastupnika. Jedino što joj je plaća (profesionalna potpredsjednica znači da obavlja tu funkciju kao stalan posao) prilično visoka.
Kada su već objavili njenu plaću trebali su objaviti i plaće drugih skupštinskih zastupnika pa da se vidi tko najviše zarađuje. I sve naknade naravno.
Naknade bi valjalo prepoloviti i zabraniti gomilanje funkcija (po jednoj osobi) na kojima se naknade primaju. No, iako se deklaratorno svi zastupnici slažu da su naknade previsoke i da ih treba smanjiti, to se neće dogoditi. Naime, prema stranačkim (i nekim nezavisnim) kodeksima i statutima, dio naknade stranački zastupnici moraju ubaciti u stranačku kasu. Samim smanjivanjem naknada tako bi smanjili i stranačke prihode.