Autor: Maja Gujinović 3/21/2010 18:36
Retrospektiva makedonskog filma, koja će u kratko predstaviti filmsko stvaralaštvo u Makedoniji u posljednja tri desetljeća, od utorka 23. ožujka pa do subote 27. ožujka, traje u kinu Tuškanac. U organizaciji Hrvatske kinoteka, Hrvatskog filmskog saveza i Kinoteke Makedonije zagrebačka, a potom riječka publika imate će priliku pogledati pet kratkih i pet cjelovečernjih igranih filmova. Program otvara petnaestominutni izbor filmova braće Manaki, a potom cjelovečernji igrani film Kao loš san redatelja Antonija Mitričevskoga. U Zagreb dolazi i redatelj filma koji će nakon projekcije biti predstavljen zagrebačkoj publici.
Kako piše Ilindenka Petruševa iz Kinoteke Makedonije, Dae Stoleta Popova balada je o skitničkom životu Roma i predstavlja sam vrh autorove konzistentnosti u njegovanju dokumentarističkog autorskog stila, koji je bujao tretirajući raznolikost moralnih i tematskih preokupacija. Blagoja Risteski-Platnar poznati je makedonski književnik i dramaturg. Početkom novog milenija upustio se u avanturu filma i stvorio veoma zapaženu dokumentarnu seriju Crna, ali divna i dokumentarni film Pseća pjena. Mladi autor Igor Ivanov, u početku privukao je pozornost video-klip estetikom, da bi se u svom kratkome igranom filmu Bube priklonio klasičnim obrascima narativnoga filma. Darko Marković poznati je karikaturist i autor obimna opusa animiranih filmova. Ruka predstavlja na određeni način sintezu svega onoga što je autor radio na planu karikaturalno-satirične animacije s određenom metaforičkom refleksijom.
Film ‘Prije kiše’ Milče Mančevskog privukao je pažnju svjetske javnosti
U igranome filmu Kao loš san Antonija Mitričevskog dolazi do izražaja redateljev poseban senzibilitet i njegova osobita likovna izražajnost u formiranju filmske priče. U stereotipima balkanskih karaktera (scenarij Deana Dukovskog) dobivamo žestoku ratnu agoniju socijalne i moralne degradacije ljudskih bića. Milčo Mančevski je svojim prvijencem Prije kiše privukao pozornost svjetske javnosti. I postao – ambasador Makedonije u pravo vrijeme i na pravom mjestu. Treći cjelovečernji film Stoleta Popova Tetoviranje možemo tretirati, povijesno, kao međaš između umirućeg i dolazećeg društvenog sustava. Zatvor postaje metafora samog društva.
Da bi uspješnije prikazao moralnu, religioznu i egzistencijalnu dezintegraciju društva, autor je filmskim jezikom napustio konvencije tradicionalističke naracije i primijenio moderna (ali i rizična rješenja).
Branko Gapo pripada, danas već, najstarijoj generaciji filmskih autora, autor je s najbogatijim filmskim opusom igranih filmova. Vrijeme, vode saga je o ljudima raznih režima i vremena. Pričajući o sukobu dva sela oko vode i izvora, Gapo izvlači zanimljive slojevite niti socijalnog, povijesnog, duhovnog i političkog miljea. Film Iluzija mladog autora Svetozara Ristevskog urbani je film koji se sučeljava sa suvremenim (tranzicijskim) socijalnim problemima gdje mentalitet sredine utječe na dezintegraciju obitelji i obiteljskih vrednota. U tom vrtlogu stradaju mladi. To je film koji je široko otvorio vrata suvremenim temama makedonskog tranzicijskog preživljavanja.
