Autor:: Tanja Molvarec 6/7/2011 10:17
Biti roditeljem u današnje vrijeme nije nimalo lako pogotovo stoga jer su roditelji sa svih strana opterećeni savjetima kako je najbolje odgajati dijete. O temi pravilnog odgoja djeteta razgovarali smo s Dorom Kralj, socijalnom pedagoginjom iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.
Neka djeca izgube kontrolu kada ne dobiju ono što žele. Što napraviti kada dijete u dućanu primjerice počne uzimati sve s polica i ukoliko ne dobije nešto što želi počne plakati ili vikati?
– U situacijama kada dijete viče ili plače jer nije dobilo ono što je tražilo, važno je da roditelj bude dosljedan. Treba djetetu objasniti zašto ne može dobiti ono što želi i ponuditi mu rješenja koja uključuju odlaganje zadovoljenja trenutnih želja ili mu ponuditi zamjenu za traženo. Ukoliko roditelj popusti i dijete dobije što želi, vjerojatno je da će se takvo ponašanje više pojavljivati. Važno je djetetu unaprijed objasniti koje ponašanje se od njega očekuje i to što jasnije i detaljnije kako bi dijete razumjelo koje ponašanje je prihvatljivo, a koje ne. Dijete se treba upoznati i s posljedicama određenih ponašanja kako bi znalo kada i što će uslijediti ako se ponaša prikladno. Postavljanjem granica u odgoju izbjegavamo nastanak problema jer ih postavljamo unaprijed prije nego što problem nastane.
Roditelji često znaju kažnjavati djecu zbog neprikladnog ponašanja pa im ne daju primjerice da gledaju televiziju ili da idu van. Koliko su takve kazne učinkovite i treba li ih uopće provoditi?
Samo zato što je neka metoda uspješna u jednom trenutku i pomaže roditelju kontrolirati djetetovo ponašanje, ne znači da je i dobra za dijete. Postoje mnogi postupci u odgoju kojima djeca uče razlikovati poželjno od nepoželjnog ponašanja. Jedan od najmoćnijih je nagrađivanje pogotovo u obliku pohvala i privilegija. To podrazumijeva omogućavanje djetetu nečeg što ga veseli poput duljeg gledanja televizija. Dijete se ne smije kažnjavati tako da mu se uskraćuju bazične potrebe kao naprimjer hrana, sigurnost ili ljubav, a niti ga fizički kažnjavati. Dijete treba nagrađivati kada promijeni nešto u svojem neprimjerenom ponašanju. Dosljednošću u tome dijete će početi mijenjati svoje ponašanje u pozitivnom smjeru. Važno je unaprijed djetetu jasno naglasiti koja su poželjna ponašanja ali i ponašanja koja su nepoželjna (primjerice provjeriti da li ima loše ocjene jer ima poteškoće u savladavanju gradiva) te koje posljedice (pozitivne ili negativne) slijede ukoliko se navedeno ponašanje pojavi. Negativne posljedice su izostanak pozitivnih naprimjer duljeg gledanja televizije i slično.
Kako djetetu ispravno postaviti granice, a da ono to ne smatra kao naredbu ili kaznu?
Roditelj mora postaviti djeci unaprijed jasne, konkretne i dobro definirane granice ponašanja, te koje privilegije i pod kojim uvjetima mogu dobiti ili zaslužiti. Naredbe se najčešće temelje na kazni, a postavljanje granica na izbjegavanju konflikata i igre moći između roditelja i djece. Granice se ne temelje kao kazne na djetetovu strahu od ljutnje i neodobravanje roditelja.
Neki roditelji najprije ukore dijete pa poslije popuste i bude im žao. Koliko je ta popustljivost loša?
Važno je da su roditelji dosljedni u odgoju jer popuštanjem šalju djeci poruku da ne misle ozbiljno ono što govore te djeca mogu smatrati da je u redu ako i ubuduće ne poštuju dogovorene granice.
Treba li dijete tjerati na spavanje ako mu se ne spava ili da jede nešto što mu nije fino?
Odgoj roditelja treba biti prilagođen životnoj dobi djeteta jer nije isto ako se radi o trogodišnjaku ili dvanaestgodišnjaku. Svako dijete se razvija na individualan način, pa se poznavanjem faza razvoja kvalitetnije prepoznaju i razumiju djetetove potrebe i ponašanje. Ponekad treba vjerovati djetetu da mu neko jelo nije fino, i pritom uzeti u obzir da li se nejedenjem istog stvarno ugrožava djetetovo zdravlje. Ni mi uvijek ne jedemo ono što nam nije fino.
