Autor: Kostadinka Velkovska 1/19/2013 10:42
Uf, uf, uf …
Sjećate se pjesme Bijeli Zagreb grad, sad je zaista BIJEL! Od bjeline bole oči, glava, noge, ruke od lopatanja …..Sve je to normalno da ne moramo izlaziti iz kuće, a onda naiđemo na prometni kaos s napomenom POREMEĆAJ U PROMETU, tramvaji sporije voze što je razumljivo, pa mi pješaci jedva hodamo, cupkamo sitnim koračićima kao da smo Japanke, zamaskirani šalovima, kapama, bucama, debelim jaknama, očalama i na cesti nitko nikoga ne prepoznaje. Pogledi su nam usmjereni tamo gdje hodamo, negdje je očišćeno, drugdje nije, stalno se hvatamo jedni za druge, čista ekvilibristika, još nam nedostaju suncobrančići, e to se zove hodanje po žici. Izdržat ćemo mi to! Nevjerojatno, snijeg pada usred zime, a mi se tome čudom čudimo. Pitanje: Kad snijeg pada? Zimi, neće valjda po ljeti. U čemu je onda problem?
Moramo priznati da je naš Grad poprilično očišćen od snijega. Mediji razapinju Zimske službe i našeg gradonačelnika, a oni se danonočno bore sa snijegom, koji pada li pada. Svi očekuju da Bandić očisti Grad od snijega, a neki nisu u stanju sami počistiti ni pred svojim pragom. Veliki su napadi na Zimske službe i njihov rad, a moramo priznati da su na terenu 24 sata, a Grad je veliki, širok, dugačak i nije moguće svima u svakom trenutku udovoljiti. Naš gradonačelnik, ako čisti snijeg ne valja, ako organizira zimske službe ne valja, ako dežura sa zimskom službom opet ne valja, ako apelira na građane da očiste ispred svojih kuća ne valja, ako organizira studente za čišćenje prometnica ni to ne valja ……… Pa što bi mi htjeli, kako bi mi to organizirali, ako ne možemo organizirati čišćenje svojih dvorišta. Ali zato stalno kritiziramo, prigovaramo, teoretiziramo i ne znam što sve ne, a sami ne činimo baš ništa. Po starom dobrom običaju, za sve su nam uvijek drugi krivi. Ne bi mi priznali nikome zasluge ni za živu glavu! Kakvi smo mi to ljudi?
Za sve nam je kriv naš gradonačelnik. Bojim se da ćemo po ljeti, kad se temperatura digne iznad 35 stupnjeva tražiti od Bandića da nam poklanja ventilatore, klima uređaje, peruške, palmine grane za hlađenje ….. Zbilja smo ga pretjerali! Joj, joj, joj ….. !
Ne znam kako objasniti sve te silne tragične događaje u našem Gradu. Osim što popuštaju krovovi pod velikom količinom snijega, ima puno automobilskih nesreća, na žalost sa smrtnim posljedicama, samoubojstava, bježanja maloljetnika od roditelja, mobinga među djecom po školama, pa jel nas to uhvatila kolektivna depresija ili kolektivno ludilo? Istina je da imamo ozbiljnih problema financijske prirode zbog silnih poskupljenja od hrane pa do režija, velika nezaposlenost, nezadovoljstvo zbog neimaštine naročito kod onih koji rade a ne dobivaju plaće ili pak kod onih koji dobivaju plaće a od njih ne mogu niti poplaćati osnovne potrebe za život. Da ne govorimo o djeci, kojoj ne možemo ama baš ništa priuštiti, a djeca ko djeca stalno nešto traže ….. Često nam se dogodi da nemamo novaca ni za jednu običnu lizalicu, zar to nije pretužno i kakav je to život!?
Uz sve to nezadovoljstvo koje djecu silno opterećuje, naša Vlada i Crkva se trude da im još otežaju djetinjstvo svojom svađom oko uvođenja zdravstvenog odgoja u škole. Do sada nisu uspjeli baš ništa dogovoriti, osim što su se javno izvrijeđali, popljuvali bez imalo srama. Zdravstveni odgoj bi između ostaloga trebao učiti i o moralu, pa se djeca pitaju: ako je moralno ovo ponašanje odraslih i odgovornih, onda zbilja ne znamo o kakvom moralu oni pričaju! Komentari mladih su uglavnom; dosta je svađe, neka se već jednom riješi i odluči, a nama je baš nakon svega ovoga, svejedno! A djecu nikad i ništa nitko ne pita kao da se to njih ne tiče, pitajte ih, poslušajte iznenadit ćete se što nam to oni imaju za reći!
Dragi moji, uživajte u zimskim radostima, a što nam drugo preostaje. Pripremite se na najavljena poskupljenja, stisnite zube, uvucite trbuh i pređite na prisilnu dijetu, neće škoditi. Dobro je za liniju i kućni budžet.