Plemenita općina Turopolje u svojim je počecima nosila naziv Campus Zagrebiensis, što u prijevodu znači Zagrebačko polje. Taj naziv koristio se sve do 18. stoljeća, a označavao je područje južno od rijeke Save, uključujući i Vukomeričke gorice. Današnji naziv, Turopolje, potječe od staroslavenske riječi tur, koja je označavala snažno, izdržljivo govedo od velike važnosti za preživljavanje – vrstu koja je danas izumrla. Tako se naša novinarska ekipa našla u samome srcu Turopoljske općine – u muzeju Turopolja.
“Samo srce Velike Gorice pokazuje da njegujemo kulturnu baštinu i tradiciju. Kada uđete u skrivene kutke muzeja Turopolja otkriti ćete kako se nekada živjelo, koji su se uporabni predmeti koristili a i koja je povijest Turopolja. Ove godine slavimo 800 godina plemenite općine Turopoljske, a velika je to brojka. Svaki dobronamjernik može naći otvorena vrata, naći ljepote naših krajeva, ali može i sudjelovati u radionicama koje se ovdje odvijaju, ne samo vezane uz Turopolje, nego i vezanu uz kulturnu baštinu cijele Hrvatske.”
-Ivana Alilović, direktorica Turističke Zajednice Zagrebačke županije
Ova lijepa kurija, sagrađena 1765. godine u kojoj se muzej danas nalazi, kroz povijest je imala razne namjene. Isprva je služila kao vijećnica Plemenite općine Turopoljske i često se nazivala Turopoljskim gradom. Tamo se u jednome trenutku nalazio čak i zatvor, da bi 1960. godine bila prenamjenjena muzej. O tome tko su bili Turopoljski plemići koji su izgradili ovo impozantno zdanje, više nam je ispričao viši kustos muzeja Josip Popovčić.
“Oni svoje podrijetlo vuku od starohrvatskog praplemstva koje je naselilo ova područja. Prvi spomen Turopoljskog plemstva nalazimo u povelji hercega Bele iz 1225. godine, tako da ove godine imamo veliku obljetnicu – 800 godina od prvog spominjanja plemenite općine Turopoljske, i povodom nje u muzeju pripremamo jednu veliku izložbu. Turopoljski plemići bili su združeni u jednu relativno veliku zajednicu, a zahvaljujući svom plemenitom rodu imali su mnogo povlastica. Primjerice, mogli su samostalno birati svoga župana, imali su čak i vlastitu vojnu postrojbu – Turopoljske Bandere. Ratovali su protiv Turaka za hrvatskog bana i za kralja, ali pod vlastitom zastavom.”
-Josip Popovčić, Viši kustos kulturno-povijesne zbirke muzeja Turopolja
Mnogi eksponati u muzeju sačuvani su zahvaljujući Turopoljskom plemstvu. No, njihova najvažnija ostavština je Turopoljski arhiv – bogata zbirka dokumenata koji otkrivaju povijest Turopoljaca. Umjesto u muzeju, ovaj vrijedni arhiv čuva se u Hrvatskom državnom arhivu.
Muzeji često moraju biti domišljati i proaktivni – svaki eksponat treba pronaći, sačuvati i predstaviti publici na pravi način, a to nije nimalo lak zadatak. O izazovima s kojima se muzeji susreću, više nam je otkrila ravnateljica muzeja Margareta Biškupić Čurla. Više o tome ispričala nam je ravnateljica muzeja, Margareta Biškupić Čurla.
“Eksponate prikupljamo pretežito na terenu. Što se tiče etnografske zbirke, koja nam je najveća i najbrojnija zbirka, to nam je najjednostavnije za skupljati jer to ljudi imaju privatno kod kuće, pa kada dođete u selo ljudima bude zanimljivo, pitaju se tko ste vi i zašto ste došli. Onda vam pokazuju što imaju, a mi nešto otkupimo, a nešto dobijemo na poklon. Arheološke zbirke punimo iskapanjima, umjetničke zbirke isto dobijemo otkupom ili darovanjem, dok je kod povijesne zbirke stvar malo kompliciranija jer je većina tih dokumenata i povijesne građe sačuvana u državnom arhivu, ili u arhivima u Budimpešti i Beču, što je za očekivati s obzirom na političku povijest našega područja.”
-Margareta Biškupić Čurla, ravnateljica muzeja
Muzej Turopolja sastoji se od četiri zbirke unutar same zgrade, ali i od tri vanjske lokacije – Zavičajne zbirke Vukomeričkih Gorica, Etno kuće Ščitarjevo i Kurije Modić Bedeković.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
