Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu održan je stručni skup “Multipli mijelom – tri koraka za bolje ishode liječenja”. Osim govora o bolesti, bilo je riječi i o liječenju, te nedostupnosti pojedinih terapija u Hrvatskoj.
– Povod ovog susreta je istraživanje koje je napravio Economist Impact, jedna renomirana istraživačka kuća, koja je gledala što se događa s multiplim mijelomom u deset zemalja srednje Europe i Baltika – uvodno je rekla Mira Armour, predsjednica udruge MijelomCRO.
Značajne su razlike u kvaliteti zdravstvene skrbi i dostupnost najnovijih terapija u pojedinim europskim zemljama.
– Multipli mijelom je rijedak rak krvi, deset posto oboljelih od raka krvi su oboljeli od multiplog mijeloma. U Hrvatskoj svaki dan jedna osoba dobije dijagnozu. Bolest je komplicirana u tom smislu što su njeni simptomi obični, pa se ne prepoznaju na vrijeme. To su umor, visoki kalcij koji se odražava na to da su ljudi smušeni, dehidrirani, bubrezi prestaju funkcionirati kako treba… Česta je i kostobolja, ali i spontani prijelomi rebara ili kralježnice u kojima dođe do paralize – opisala je predsjednica udruge MijelomCRO.
Bolest multipli mijelom ne može se prevenirati ni spriječiti.
– Kako starimo, tako dolazi do promjene u tim plazma stanicama, u genima, koji uzrokuju da se plazma stanice počnu razmnožavati, ispune koštanu srž, nakon čega dođe do prijeloma kostiju, anemija, infekcija i tu se ne može ništa. Cijeli život čovjek mora paziti kako živi, kretati se, ne pušiti, ne jesti masno, procesuirano, u obzir dolazi samo prirodna mediteranska prehrana, puno kretanja. Recimo, izloženost kemikalijama, to je jedan od uzročnika koji se spominju, ali nije dokazan – dodala je Armour.
Zahvaljujući današnjoj medicini, bolest je moguće držati pod kontrolom.
– Ako se na vrijeme otkrije bolest, prije oštećenja vitalnih organa, kao što su bubrezi, liječi se ovisno o tome u kakvom je stanju pacijent i kojih je godina. Za mlađe od 70, koji su u dobrom stanju, imaju indukcijsku terapiju, koja se sastoji od kombinacije lijekova, pametnih lijekova, nije to klasična kemoterapija. Nakon toga se ide na transplantaciju vlastitih matičnih stanica, koja onda zahtjeva, prije transplantacije, visokodoznu kemoterapiju koja zahtijeva smještaj u sterilnoj jedinici. Oporavak je dugotrajan – poručila je.
Za starije od 70 godina, koji imaju i druge probleme, liječenje je isto, ali nema transplantacije matičnih stanica. Iz prve ruke smo otkrili kako se bolesnici nose s ovom opakom bolešću.
– To je počelo prije šest godina, nakon povratka s mora krenulo je trncima u prstima na nozi. Ništa strašno nije bilo, krenuo sam kod doktora, bio sam kod neurologa, rekli su da je to od kralježnice, pa slikanje, magnetska rezonanca, nije prolazilo dok nisam od jedne iskusnije liječnice dobio savjet da odem kod hematologa, gdje su dosta brzo ustanovili da je riječ o multiplom mijelomu, s tim da je bio u fazi kad se naziva šuljajući mijelom, nije ga bilo potrebno liječiti – kazao je Zlatko Trbuha, oboljeli od ove bolesti.
– Kod mene su se neke promjene počele događati već u ljeto 2018. godine na jagodicama ruku, s time smo se bavili tri-četiri mjeseca, onda se povećala sedimentacija, radila sam ultrazvuke abdomena, opće pretrage, svi nalazi su bili dobri, par puta sam se u ambulanti srušila u nesvijest. Bila sam na Rebru, na hitnoj, od snimanja mozga do pretraga, sve je bilo ok, vratili me kući, dok nisam bila malaksala od umora, sve što sam počela raditi do 10 nekako, a poslije 10 nikako. Bila sam umorna, nisam se mogla popeti na prvi kat, na kraju sam završila u bolnici u Karlovcu, gdje mi je doktorica rekla da se radi o vrlo rijetkoj bolesti, da bi trebalo napraviti sve moguće markere – svoj tijek bolesti opisala je Ljubica Belančić.
Stručnjaci se nadaju da će spomenuto istraživanje potaknuti stručnjake da poprave ono u čemu Hrvatska kaska za europskim zemljama.
