Autor:: Velimir Bujanec 10/11/2010 20:45
Komentirajući presudu Vrhovnog suda u slučaju Glavaš, Božo Drmić, saborski zastupnik HDSSB-a izjavio je da istu ne priznaje, što je izazvalo promtnu reakciju predsjednika Ive Josipovića. Drmićevu izjavu predsjednik je označio kao udar na ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Mislav Šutalo na Vrhovnom sudu dobio spor protiv moćnog T-HT-a
U sjeni Drmićeva incidenta, ostao je jedan drugi događaj, kojeg predsjednik iz (ne)razumljivih razloga nije komentirao. Telekomunikacijski stručnjak Mislav Šutalo na Vrhovnom je sudu dobio spor protiv moćnog T-HT-a i njegova nedodirljivog lidera Ivice Mudrinića.
I Mudrinić je, slično kao i Drmić, u više navrata dao do znanja kako ne priznaje presudu Vrhovnog suda u korist Šutala te otišao korak dalje – cijelim nizom konkretnih operativnih postupaka iskazao je nepoštivanje najviše sudske instance.
Predsjednik Josipović nije reagirao i nije, baš poput Drmića – i Mudrinića osudio zbog nepriznavanja ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske! Je li profesor kaznenog prava ovakvo ponašanje Ivice Mudrinića (ne)namjerno prešutio?
U emisiji TV Bujica Šutalo je na račun Mudrinića iznio cijeli niz vrlo ozbiljnih i konkretnih optužbi koje bacaju ozbiljno svjetlo na rad ne samo Mudrinića osobno, već cijele njegove kompanije i njemačkih šefova.
Netransparentno i koruptivno ponašanje DT-a u Hrvatskoj
Naročito se to odnosi na netransparentno i koruptivno ponašanje Deutsche Telecoma u Istočnoj Europi, s naglaskom na Hrvatsku. Zbog činjenice da je Mudrinić član predsjednikovog gospodarskog savjeta, gledateljima smo postavili pitanje: Treba li se predsjednik odreći „usluga“ kompromitiranog šefa T-HT-a? Očekivano, rezultat referenduma nije išao u prilog Mudriniću i više od 90 posto gledatelja odlučilo je kako za Mudrinića nema mjesta u predsjednikovoj blizini…
U emisiji smo razgovarali i o načinu na koji je preko agencije Digitel Mudrinić pod kontrolu stavio većinu medija, a kao najskandalozniji primjer Šutalo je naveo jednu emisiju nacionalne TV kuće koja je, prema njegovim tvrdnjama, bila čisti PR s unaprijed dogovorenim pitanjima i odgovorima. Stoga i ne čudi da umišljeni Mudrinić odbija nastupiti u emisijama i općenito, medijima koji bi ga mogli „zaskočiti“ kakvim neugodnim i neočekivanim pitanjem…
Ugovor između DT-a i hrvatske države mnogo gori od onog INA-inog?
Jedan saborski zastupnik nedavno mi je iskazao otvorene sumnje da će se išta glede T-HT-a i njegova šefa promijeniti dođe li do odlaska HDZ-a s vlasti. Navodno, Mudrinić s nemoralnim ponudama prilazi i osobama te agencijama bliskim SDP-u, čime namjerava osigurati amnestiju i otkloniti opasnost od bilo kakvih pokušaja revizije Ugovora između DT-a i hrvatske države.
A upravo je taj Ugovor nešto mnogo gore od onog INA-inog, o kojem parlamentarno povjerenstvo ovih dana provodi intenzivnu istragu. Isti saborski zastupnik kazao mi je kako je upravo nevjerojatno da čovjek koji je u pregovorima između Republike Hrvatske i Deutsche Telecoma trebao zastupati našu stranu i interese građana – na kraju završi na mjestu predsjednika uprave suprotne strane, dakle DT-a.
Pretplatom građani Njemcima poklonili više od 7 milijardi kuna!
Kako je to Mudrinić „zaštitio“ hrvatske interese najbolje se vidi kroz primjer „poreza na budale“ čitaj: sve nas – hrvatske građane koji smo punih deset godina plaćali telefonsku pretplatu od 60 kuna mjesečno. U međuvremenu je Mudrinić pretplatu smanjio na 20 kuna i ništa se nije promijenilo.
Milijun i po’ Hrvata punih deset godina, plačajući 40 kuna skuplju pretplatu Nijemcima je poklonilo više od 7 milijardi kuna!
Je li to dio cijene međunarodnog priznanja Hrvatske? Ukoliko se itko ikada zanosio da su Nijemci inzistirali na međunarodnom priznanju naše zemlje iz nekih plemenitih, moralnih, ljudskih, povijesnih i inih razloga – taj je bio u opakoj zabludi!
Kroz primjer Mudrinićeve pljačke, slučaj Hypo i neke druge banke – danas je potpuno jasno da je Nijemcima međunarodno priznanje Hrvatske trebalo kako bi je u gospodarskome smislu kolonizirali i orobili. Građanima ove zemlje – svima nama koji skupo plaćamo dugove iz prošlosti, ne preostaje ništa drugo nego da „oduševljeno“ kažemo: Danke Deutschland! Živio Mudrinić!