Autor: Kostadinka Velkovska 8/24/2013 12:25
Iako se posljednjih dana u Zagrebu piše i govori samo o Zagrebačkom holdingu, ogromnim gubicima, otkazima, smanjenju plaća i sličnim temama, ja ću o nečemu ljepšem. Treba nam malo i optimizma u životu, zar ne? Ali pitanje je, gdje da nađemo taj optimizam?
Ako pogledate malo medije, najbitnije vijesti su negativne. Nema nijedne, kako se kaže, bombastične i udarne vijesti, a da govori o nečemu dobrom. Ma snaći ćemo se. Kažu da u Hrvatskoj trenutno vlada loša atmosfera. Što vi mislite je li to tako? Ja se ne slažem, ali apeliram na sve one koji kreiraju javno mišljenje da barem tu i tamo ubace štogod ohrabrujuće. Meni je više dosta slušati o gospodarskom padu, poreznom teroru, lošoj turističkoj sezoni, burnoj jeseni koja nas očekuje, i tako dalje. Ja želim slušati i čitati o onim uspješnim poduzetnicima, o izvanrednim sportašima, o perspektivnim učenicima, studentima. Zašto ljude uvijek više zanima nečiji razvod umjesto sretne ljubavi? Zašto prije pročitamo vijest o svađi umjesto o pomirenju? Jesmo li sami krivi za takvo stanje ili nam je to nametnuto? Zašto i u onim dobrim stvarima silno želimo pronaći nešto loše?
Evo na primjer, dolazi nam jesen, vrijeme nas već navikava na hladnije, tmurnije i kraće dane. I dok većina govori kako nas čeka prazan državni proračun i manje temperature, ja razmišljam o divnim bojama zagrebačkih parkova u jesen, o dječjem smijehu u tramvaju dok idu u školu, o brojnim kulturnim događanjima koja samo što nisu započela. Slažem se da je teško u svemu naći nešto lijepo, ali trebamo se potruditi.
Roditelje muči kako opremiti dijete za polazak u školu, ali opet, zagrebački mališani imaju osigurane besplatne udžbenike. Da, Holding je financijskim problemima, ali imamo prekrasno uređen Grad na kojem nam zavide brojni turisti koji ga posjećuju. Državni proračun je u krizi, ali kažu da upravo kriza stvara najbolje poduzetničke ideje. I što sada?
Možemo sjesti i razmišljati o lošoj strani medalje, ili ustati, pokrenuti se i veseliti se onoj svijetloj strani. Ja biram ovo drugo, a vi? Ja biram da mi naslovnice novina ne mogu reći kako ću se osjećati taj dan, biram smijeh umjesto suza, biram nadu u bolje sutra. Na kraju, sama odgovaram za to kako će mi biti. Možda političari odlučuju o velikim investicijama, o poreznoj politici, o plaćama i mirovinama, ali vjerujem da većina nas želi samo pravednost. Za ostalo ćemo se pobrinuti sami. Neće nas rast ili pad bilo čega od dva posto ni spasiti ni uništiti, ali ako je pravedno. Ako smo stvarno svi jednaki, i nema iznimki. U tom slučaju, svaki zakon je dobar, svaka odluka je dobra. Ako se odnose na sve jednako. Ja biram pravdu, jer u njoj nema ničega lošeg. I ako je ima, svima nam je bolje. Onda nema razlike između mene i mog susjeda, između učenika u školskim klupama, između političara. Onda smo svi jednaki. Činjenica da netko ima više a netko manje nikada se neće promijeniti, niti ne treba, ali bitno je da je sve stečeno pravedno. Bez pravljenja razlike!
Zato vam svima jednako želim ugodne ove dane koji slijede, i pokušajte biti optimistični jer sve kreće od nas samih.
