Zagrebancija

Morao sam zaplakati kad sam vidio majke Srebrenice

Autor: Jelena Jakšić 7/18/2013 14:21

Hrvatski branitelji i ove su godine uspješno istrčali ultramaraton od Vukovara do Srebrenice čiji je smisao podsjetiti na sve žrtve Domovinskog rata, ali i rata u Bosni i Hercegovini. Kako kažu organizatori, majke poginulih svugdje isto plaču.

– Zadovoljni smo s učinjenim, sve je dobro prošlo, nitko se nije ozlijedio, a ove godine na ultramaratonu pridužili su nam se i mladi ljudi koje je ova ideja oduševila. Domagoj iz Vukovara uspješno je otrčao dionicu s našim braniteljima – rekao je Kemal Bukvić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine.

Međutim, teret maratona od Vukovara do Srebrenice bio je na leđima branitelja koji, kako kažu, uvijek s ponosom istrče ovu dionicu i tako odaju počast svim braniteljima, ali i civilnim žrtvama.

– Ne mogu se sjetiti koja mi je bila prva misao kada smo došli u Srebrenicu, previše toga se počne motati po glavi. Kada smo došli u Vukovar, slike bolnice i Ovčare samo su neke od onih koje su izazvale velike emocije – rekao je Duško Štrbac, jedan od branitelja ultramaratonaca.

I nebo je plakalo nad Srebrenicom

Štrbac se prisjetio i dolaska u Srebrenicu te prizora majki koje su, unatoč kiši, sjedile pored groba svojih sinova i muževa.

– Ove godine pokopano je stotinjak žrtava manje nego prošle godine. Najmlađa, malena Fatima, tek je 11. srpnja dobila svoje ime. Odjednom je počela padati kiša, nebo je proplakalo, sjećam se dvije žene s crnim maramama koje su sjedile pored lijesova i svako malo pogledavale u mene i kolegu koji je stajao pored mene. Nisam se mogao skloniti od kiše, pustio sam da pada po meni, nisam imao obraza sakriti se pred stravom i užasom koji su tamošnji ljudi proživljavali – kazao je i priznao da ga je cijeli taj prizor jako pogodio.

– Morao sam zaplakati kada sam vidio te majke – iskren je Štrbac.

Ove godine obilježila se osamnaesta obljetnica genocida u Srebrenici. Broj žrtava Srebrenice nije konačan, svake godine se povećava. Stotinama ljudi, kažu mnogi, nikada se neće ući u trag u šumama između Srebrenice i Tuzle, odnosno Srebrenice i Kladnja.

 

Exit mobile version