Moraju na cestu iz jedinog doma – školske kuhinje

Autor:: Tanja Molvarec, Autor:: Boris Cvetković 6/2/2010 8:56

Bježeći pred tenkovima iz Prijedora 1993. godine, bračni par Nedeljko i Jela Dimač spas su pronašli u novozagrebačkom naselju Buzin. Nisu, naime, imali gdje, pa im je tadašnja mjesna zajednica ustupila napuštenu kućicu, bivšu kuhinju osnovne škole Buzin na Buzinskoj cesti 49. Kuhinja nema kanalizaciju ni telefon, ali to im je svih ovih godina bio jedini dom. Bivšu je školu, grad preuredio u dječji vrtić, koji u rujnu počinje s radom, a Dimači će, tako morati iseliti. Njihov je problem u tome što mogu jedino na ulicu.

– Svjesna sam da ćemo morati napustiti ovu našu kućicu koju volim zvati svojom, iako znam da nije moja. Isto tako znam i da smetamo, pogotovo kada dođu djeca tu, što će im starci kao susjedi. Ali ne znamo što ćemo ako nas izbace. Naša kuća u Prijedoru je tako razrušena da možemo iz nje pokupiti samo drva za ogrijev. Prijavili smo se za dobivanje gradskog stana, ali su nam rekli da tek za dvije godine možemo očekivati neki stančić. A do tada ne znam što ćemo- kazala nam je tužno 73- godišnja Jela Dimač ispred kućice, oko koje je sa suprugom uredila travnjak i vrt.

Za 40 godina u rudniku, 1800 kuna penzije

Iako iz Vijeća gradske četvrti Novi Zagreb-istok tvrde da su bračnom paru ponudili neke socijalne stanove u koje bi mogli useliti, kao i to da su im uručili sudski nalog, oni to negiraju.

– Nitko nama nije ništa uručio, niti su nam nudili stanove, ali istina je i da nas još nisu pokušali istjerati. Od susjeda smo čuli da bi morali iseliti. Obratili smo se za pomoć i Bandiću i premijerki Kosor. Odgovori su uvijek isti, ili da čekamo sudbinu ili pak nitko niti ne odgovori – kazao je 76-godišnji Nedo Dimač.

Dimači su se po dolasku u Zagreb prijavili kod rodbine u Buzinu, ali tada su misli da će tamo i ostati. Žive sa mirovinom od 1800 kuna, s kojom jedva krpaju kraj s krajem.

– Supruga nema mirovine, samo ja zbog toga što sam radio u rudniku u Bosni. Ali s tim se teško živi. Supruga je 80 postotni invalid, a ni ja zdravstveno nisam najbolje. Znam da moramo otići odavde. To su nam rekli i ovi iz Vijeća četvrti Novi Zagreb, a ja sam njih pitao, ‘kuda da idem’ – rekao je Nedo Dimač.

Mijo Markulin, predsjednik Vijeća gradske četvrti Novi Zagreb-istok upoznat je sa slučajem para koji se bespravno naselio.

Markulin: Dobili su i sudski nalog da isele

– Taj gospodin ne želi iseliti sa svojom suprugom iako bi trebali, jer neće moći ovdje biti kada vrtić bude otvoren. Uostalom, ta kućica bi se mogla koristiti za potrebe vrtića. Koliko znam, njima je i ponuđeno da isele u neke socijalne stanove, ali ne žele. Uručen im je i sudski nalog da isele. Vjerujem da će se do rujna to riješiti i da neće biti većih problema – kazao je Markulin.

No to je slaba utjeha Dimačima, koji su tražili da se isele u baraku koja je na zemljištu Željeznice, no od toga nije bilo ništa. Susjedi u Buzinskoj cesti imaju pak samo riječi hvale za svoje susjede koji su, kako kažu, uvijek pristojni i nikada ne prave probleme.

– Dobri su susjedi i često razgovaramo. Ona je domaćica, oboje su u mirovini i nikada s njima problema nije bilo. Nisu imali kud pa su naselili u tu kućicu – kazala je Đurđica Kapun sa broja 51.

Vrtić je uređen zbog mnogo novih, mladih obitelji

Dječji vrtić koji bi u rujnu trebao zaživjeti područni je objekt vrtića ´Tratinčica` u Dugavama. Prema riječima Markulina, Vijeće je iniciralo izgradnju vrtića kako bi se omogućilo mladim obiteljima da imaju gdje ostaviti svoju djecu. Vrtić će moći primiti jednu jasličku skupinu za maksimalno 20-ero djece od jedne do tri godine te jednu vrtićku skupinu za maksimalno 25-ero djece od tri do sedam godina.

No Nedjeljko i Jela Dimač svaki će dan, do pronalaska nekog drugog smještaja, strahovati za svoju sudbinu, jer kako kažu, bolje je živjeti i u nekoj trošnoj baraci nego na ulici.