Autor: Zagrebancija.com 10/15/2012 10:13
Pred zagrebačkim zborom Ivan Goran Kovačić je važna godina – pripremaju za nove velike koncerte i putovanja na kojima promoviraju hrvatsku kulturu, a navršava se i desetljeće pod dirigentskom palicom mladog i perspektivnog Luke Vukšića. Ovoga ponedjeljka održat će se i prva ovogodišnja audicija – najvažniji događaj u procesu regrutiranja novih glasova. Nade Vukšić polaže u studente, ali i ostale zaljubljenike u pjevanje koji su spremni osjetiti čari života sa zborom IGK. Detalje o radu u Zboru i vlastitom profesionalnom putu maestro otkriva u ekskluzivnom intervjuu.
Uskoro počinje ovogodišnja audicija za zbor Ivan Goran Kovačić. Kakve vokale trebate? Koje uvjete kandidati trebaju zadovoljavati?
Da, i ove godine otvaramo vrata svim ljubiteljima dobrog pjevanja i dobrog druženja. Audicije će se održati 15. i 18. listopada na FER-u, u 19.30 sati. Prvo bih naglasio da za našu ulaznu audiciju nije potrebna nikakva priprema, jer je to nešto što se uvijek postavlja kao pitanje. To više izgleda kao vrlo kratki susret u kojem provjerimo raspon, kvalitetu glasa i sluh i pritom primimo sve one kod kojih vidimo dobre mogućnosti pjevačkog napredovanja.
Zbor vodite gotovo 10 godina. Kako biste ocijenili to desetljeće u svojoj karijeri, na što ste posebno ponosni, a što je možda moglo biti i bolje?
Uh, u deset godina se strašno puno toga dogodi. Dirigirao sam na desetke koncerata različitih ansambala u Hrvatskoj i inozemstvu, održavao preko tristo proba godišnje, pripremao naše velike zborove također za bezbroj koncerata… Pa, ako hoćete, sigurno sam najponosniji na svoje Goranovce s kojima svakodnevno živim, radim i uživam. Tu je i dugogodišnja suradnja sa zborom HRT-a, s kojim me također vežu brojna dobra profesionalna iskustva. Bolje? Valjda uvijek sve može biti još bolje, ali nadam se da sam u većini važnih trenutaka dao svoj maksimum…
Kako je tekao vaš profesionalni put?
Nakon poslijediplomskog studija na Akademiji ”Ferenc Liszt” u Budimpešti, vratio sam se u Zagreb asistirati maestru Saši Britviću u ”Kovačiću” i iste godine primio nagradu Hrvatske glazbene mladeži. Nastupao sam s gotovo svim hrvatskim renomiranim orkestrima, ali tih godina je postajalo sve jasnije da ću se vrlo uskoro naći za kormilom našeg Zbora. Tu sam, zapravo, morao odlučiti dati većinu svoga vremena pjevačima, iako još uvijek uspijem posvetiti dosta vremena i orkestralnom radu, tako sam npr. nedavno postao umjetnički ravnatelj orkestra Hrvatske komorne filharmonije.
Koja ste pozitivna iskustva dobili na poslijediplomskom studiju u Budimpešti?
Budimpešta je fantastičan glazbeni grad. Majstori dirigiranja koji su tada vodili katedru i kod kojih sam imao čast učiti, Ervin Lukacs i Tamas Gal, bili su nevjerojatni učitelji. Mislim da je taj rad bio idealna nadogradnja na osnove koje mi je na prethodnom studiju dao prof. Igor Gjadrov. Nadalje, vrsni mladi glazbenici iz cijelog svijeta su tamo zajedno učili i nastupali, pa sam imao sreću doživjeti veliki spektar glazbenih običaja i mentaliteta.
Kako je nastala vaša ljubav prema glazbi?
Moram reći da se i ne sjećam sebe bez glazbe. Djetinjstvo sam proveo uz vječno uključen gramofon slušajući sve vrste glazbe, što se nije promijenilo do danas, samo su uređaji različiti. Također od malih nogu ljubav za klasiku i sviranje klavira poklonila mi je u splitskoj glazbenoj školi moja profesorica Lorenca Baturina, jedna od vjerojatno najstrpljivijih osoba na svijetu. Upravo njena sugestija je bila ta da započnem sa studijem dirigiranja.
Tko su vam uzori, najveći učitelji?
Pa, glavne učitelje sam upravo spomenuo, iako je spisak odličnih umjetnika od kojih sam puno naučio znatno duži… Možda je to najbolje reći ovako; dirigiranje pokriva vrlo veliki broj glazbenih vrsta i disciplina, i u svakoj od njih se nastojim ugledati na najbolje. Od divova današnje scene najviše volim gledati Marissa Jansonsa, Simona Rattlea, Nicolausa Harnoncourta, Johna Elliota Gardinera…
Kakva djela/glazbenike/stil preferirate osobno kao dirigent?
Moja velika i neprolazna ljubav je vrhunska glazba stvorena u Europi od malo prije Francuske revolucije pa negdje do Prvog svjetskog rata. To vidim kao vrijeme najvećega glazbenog procvata naše civilizacije. Iako to kažem teška srca, jer su i prije i poslije toga perioda stvarali brojni kompozitori koje obožavam…
Vratimo se još malo zboru Ivan Goran Kovačić. Kako izgleda život sa zborom, tu su brojne turneje, putovanja, gdje ste sve bili sa zborom i u kakvim prigodama?
Život sa zborom i u zboru je jako dobar izraz. Družimo se dva do tri puta tjedno, zajedno oživljavamo ogromna umjetnička djela, u slobodno vrijeme smo opet zajedno, putujemo na razna zanimljiva mjesta, to je stvarno posebno lijep život. Putujemo uglavnom kako bismo nastupali na festivalima, pa smo posljednjih godina najviše putovali u Dubrovnik i Bratislavu, ali gostovali smo uz njih i u brojnim drugim gradovima kao što su Sarajevo, Ohrid, Udine, Ljubljana, Korčula i drugi.
S kim sve Goranovci danas nastupaju?
Goranovci najčešće nastupaju s orkestrom Zagrebačke Filharmonije. To je jedna izvrsna suradnja koja traje još malo pa će biti četrdeset godina, što stvarno nije mala stvar. Goranovci su ovih sezona nastupali s brojnim izvanrednim dirigentima, a od pjevača vjerujem da će širokoj publici najpoznatiji biti Jose Carreras, Ruggiero Raimondi, Inva Mula… Mislim da je kod nas svojevrsni fenomen Goranovaca taj što se potpunom amateru može dogoditi da se nakon nekoliko mjeseci rada u zboru nađe na istoj pozornici pjevajući s najvećima na svijetu. Ove sezone će svoj prvi veliki koncert novi pjevači imati sa sir Nevilleom Marrinerom!
Gdje se vidite u budućnosti?
Ono do čega mi je posebno stalo je daljnje podizanje kvalitete domaće profesionalne i amaterske zborske scene. Zbog toga sam se, između ostaloga, prihvatio i suradnje s Odjelom za glazbu Hrvatskog sabora kulture gdje mi je omogućeno doprinijeti poticanju kvalitete rada zborova na širem području Hrvatske. Ali, kao što sam vam naveo do sada, tu su i suradnje na drugim glazbenim poljima na kojima sam aktivan, tako da uvijek držim sve opcije otvorenima.
Može li se jedan toliko zaposleni dirigent, radeći jutrima i večerima, posvetiti i obiteljskom životu?
Da, i to puno i s velikim užitkom. U sretnom sam braku sa suprugom Martinom, koja radi kao producentica u Koncertnoj direkciji Zagreb. Imamo dvoje dječice, Roka (5) i Ritu (2). Oboje vole pjevati, plesati i lupati po svim mogućim instrumentima koje imamo kod kuće, pa najveći urnebes nastaje kad vježbam za probe, to je već postao standard! Gotovo sve slobodne trenutke provodim s njima.
