Autor:: Tanja Molvarec 10/13/2011 13:00
Lovro je petogodišnjak koji se često budi usred noći vrišteći i obliven znojem. Ponekad se vrti po krevetu i mrmlja besmislene riječi, a njegova majka ne zna kako mu pomoći.
– Često ne znam što napraviti u tom slučaju. Pokušam ga utješiti, ali on me odgurne od sebe. Vidno je uzrujan i ne znam kako mu pomoći da mirnije spava – kazala je njegova majka Jasna. Kako bi pomogli roditeljima, ali i djeci da mirnije spavaju za savjet smo upitali Vlatku Križan, psihologinju iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.
– Noćne more s ružnim snovima su nešto češće od noćnih strahova i pogađaju 10-15 posto djece u dobi od 3-5 godina, te se djeca nakon buđenja sjećaju sadržaja snova. Suprotno, kod noćnih strahova djeca se bude vrišteći, blijeda i oznojena, nesvjesna okoline te često roditelje odguruju od sebe. Noćni strahovi se javljaju u dobi od 4 do 12 godina te, kao i noćne more, češće pogađaju dječake – kazala je Križan.
Svaka promjena može biti uzrok poteškoća sa spavanjam
Uzroci poremećaja spavanja kod djece su različiti. Križan ističe da su često posljedica poteškoća odnosa djeteta s okolinom i drugih stresogenih faktora kao što su važni događaji ili promjene u svakodnevnom funkcioniranju poput preseljenje obitelji, polazak u vrtić, školu, promjenu kreveta i slično.
– Roditelji mogu pomoći djetetu tako da ga pokušaju umiriti, primjerice, uzimanjem u naručje. Kod noćnih strahova, osobito ako ne traju dugo, nije nužno buditi dijete jer se ono najčešće nakon buđenja ne sjeća sadržaja snova. Dijete koje se probudi treba utješiti, reći mu kako je to bio san te mu odvratiti pažnju razgovorom ili čitanjem priče koja inače prethodi spavanju – objasnila je Križan te dodala da je vrlo važno kako se provodi vrijeme prije spavanja.
– Vrijeme prije spavanja treba organizirati tako da aktivnosti budu smirenije poput razgovora s djetetom, gledanje nenasilnih sadržaja na TV-u, kupanja, čitanja priča – kazala je Križan.
Ako poteškoće dulje traju te ako je dijete umorno i dekoncentrirano potrebno je potražiti savjet psihologa, psihijatra te pokušati uvidjeti ima li faktora u okolini koji su stresni za dijete.
