Autor: Valentina Jarnjak Glavaš 5/20/2011 12:21
Za razliku od većine sportova s loptom u Hrvatskoj koji su na profesionalnoj razini, postoji jedan sport kojeg se, ne samo u Hrvatskoj, nego i u svijetu igra na amaterskoj bazi.
Riječ je o ragbiju gdje su svi većinom volonteri ili honorarci, a u Zagrebu postoje dva seniorska ragbi kluba, Mladost i Zagreb i oba kluba imaju po samo jednog profesionalca, a i to je trener kojeg plaća grad.
– Na tribinama našeg stadiona u Rudešu okupi se oko 100 ljudi i to je to. Rijetko je ta brojka veća, ali i manja jer dolaze istinski zaljubljenici u ragbi i uvijek su to ista lica – govori nam Denis Veličković predsjednik Zagrebačkog ragbi saveza i sportski direktor Ragbi klub Zagreb
Nemaju medijski prostor
Objašnjava nam zbog čega je je stadion pun kada igra reprezentacija, a zašto je prazan kad igra neki od klubova.
– Teško se danas probiti. Kad igra reprezentacija onda se napravi neki marketing, mediji najavljuju utakmicu, ima i prijenos na TV-u, a i zabava na utakmicama je sjajna te ljudi dođu vidjeti dok na klupskoj razini takve promocije nema – nastavlja Veličković.
No, nakon toga smo se okrenuli razgovorima o klubovima i način na koji oni funkcioniraju.
– Sve kategorije u našem klubu, krenuvši od mlađih kadeta do seniora, plaćaju članarinu. Ima obitelji koje ne mogu to platiti pa progledamo kroz prste iako to možda nije fer prema ostalima, ali kako zabraniti djetetu da igra nešto što voli? I tako ragbi funkcionira u svijetu, u 95 posto slučajeva svi plaćaju članarinu klubu.
Klinaca je sve manje
I to je to. Nađe se nešto sponzora, nešto prijatelja kluba, nešto zaljubljenika u ragbi i nekako se gura s 400.000 kuna godišnje.
– Možda će sad neki sportovi reći da je to velik novac, ali nije. Voljeli bi i da je više, ali nije i borimo se ovako, nije nam teško, volimo ragbi – s velikom strašću nam govori Denis.
Trenutno je u klubu oko 100 aktivnih igrača, no postoji jedan problem.
– Radimo sve da vratimo klince, ali teško to ide. Treba ih zainteresirati i zbog toga se već neko vrijeme planiramo širiti, osobito prema Sesvetama jer tamo ima jako puno djece i želimo da počnu igrati ragbi.
50 godina kluba
Neki mlađi klinci su otišli, njih trojica, su otišli u Novi Zeland učiti igrati ragbi što je dobro za njih, a tamo se i školuju.
– Imamo jednog koji je odlučio upisati fakultet u Irskoj i sad tamo igra. Posebno smo ponosni na njega.
Također nam je Veličković spomenuo i organiziranje ragbija da bi ga približili medijima, ali o tome nije previše htio jer je to tek u začecima.
– Ma nama je trenutno cilj biti najbolji amaterski klub, ne težimo mi prema profesionalizmu, a i klub slavi 2014. godine 50 godina kluba pa eto, nadamo se najboljem – zaključuje na kraju razgovora Denis Veličković.
Dva seniorska kluba, puno entuzijazma, puno strasti i ljubavi prema ragbiju. Novac im nije bitan, bitno im je da se igra, da se djeca igraju. Neka uživaju.