Moda nas prisiljava hodati u neudobnim cipelama

Autor: Branka Vučetić Atletić 8/8/2012 10:40

Već tri desetljeća nisam sigurna uspijevam li upravljati modom ili ona upravlja mojim životom? S godinama moja dilema postaje veća jer o modi kao fenomenu i svijest je veća. Rad s modom i u modi ne daje mi za pravo sa sigurnošću tvrditi kako sam neosjetljiva na modna kretanja i kako u pojedinim segmentima moda nema moć upravljati mojim životom.

To se svakako ne odnosi samo na odjeću i obuću, već na modu općenito od mobitela, automobila, sve do modernog namještaja ili pak modernog pristupa kuhanju, modernog načina komuniciranja internetom, Facebookom.

U stalnoj potrazi za novim, drugačijim, izazovnijim, atraktivnijim, događaju se brzi preokreti i postaje nevjerovatno koliko moda utječe na sve nas. Ipak moramo priznati kako najveći i najsilovitiji utjecaj moda ima kada je u pitanju odjeća i obuća.

Jedna dio ženske i muške populacije ustrajno će tvrditi kako uopće modu ne percipira i kako ona ni u jednom segmentu ne utječe na njihov odabir odjeće, automobila, cipela, frizure i u konačnici na njihov život.
Takav stav ili je ignorantski ili je posve neistinit, jer svi oni koji tvrde da moda ne utječe na njih nisu iskreni ni prema sebi, a ni prema modi.

Ponajprije oni koji su uporni u prikazivanju takvog stava sigurno neće za rad u uredu odjenuti sako povišenih ramena, duplih naramenica kao što je bila moda 80-tih. Zasigurno žene neće odjenuti široke perlon suknje s podsuknjom od tanke spužve kao što je bila moda 60-tih. Svi će ipak ići u korak s modnim diktatom koji vlada sada, ovaj tren.

Modni lovci na imidž svakako će do pojedinosti ispoštovati modne diktate. Oni umjereni potrudit će se da i s malim zakašnjenjem prate modni trend, a oni koji kažu da im sve to nije važno ipak će djelomično biti u modnoj liniji, bez obzira radi li se o poštivanju modne boje ili pak same forme odjevnih predmeta.

Nevjerojatan je pritisak kojim moda upravlja. Nismo ni svjesni koliko je jak modni utjecaj. Nije neobično da pri kupnji odjeće ili obuće odabiremo čak i ono što nije naš osobni ukus. To je utjecaj sve agresivnije propagande koja ima za cilj usaditi u naše sjećanje sliku modnog proizvoda i natjerati nas da ga kupimo.
Već nekoliko sezona najbolji primjer modnog diktata su cipele i sandale.

Prije odlaska na godišnji odmor istrošila sam jedan par prošlogodišnjih sandala u potrazi za novim parom. Prošla sam cijeli Zagreb, a na policama dućana s obućom bile su cipele u dvije osnovne forme. Cipele i sandale bez potpetica ili s potpeticama čija je visine od dvanaest do petnaest i više centimetara.

Drugačiji tip obuće ne postoji. Ako je visina potpetice umjerena, odnosno pet, šest centimetara tada nalikuju obući naših baka. U većini, takva obuća je ružna i još k tome i skupa. Pri svakom pokušaju da u dućanima pronađem obuću koja po dizajnu bar donekle nalikuje modnom izgledu očajno sam željela što prije pobjeći iz trgovina u kojima je, osim užasnih bapskih cipela, vladao nepodnošljiv smrad najčešće pomiješan sa ”osvježivačima zraka”, umjetnog mirisa koji podsjeća na miris borića u automobilima. Postavljeni su kao kompenzacija zagušujućeg mirisa plastike od čega je većina cipela izrađena.

Pa ako smo odlučili da moda neće upravljati našim životnim korakom ona ipak ima moć natjerati nas da hodamo po čvrstom asfaltu u cipelama krutih ne elastičnih potplata bez potpetica ili pak da postanemo još veće žrtve tako da se uzdignemo na previsoku potpeticu i cupkamo cijeli dan izdignuti kao da smo na štulama. U dućanima obućom i prodavačice pretežno nose posve ravne sandale u kojima im svaki korak kao čekić lupa u kralježnicu dok hodaju po čvrstoj podlozi.

Provodeći svoje osmosatno radno vrijeme u tako neprikladnoj obući, znaju se ljubazno i sa sažaljenjem nasmiješiti mušterijama koje traže obuću modernog izgleda, kožnu s umjerenom visinom potpetice i zaključiti kao su i same osuđene na skučen odabir cipela s niskim ili pak previsokim petama. Iako sam i sama sudionik modnog svijeta, pitala sam se jesmo li smo baš svi osuđeni da se moda na tako okrutan način poigrava s nama? Nakon kratkog razmišljanja ipak sam posumnjala da je moda jedini krivac. Nije samo moda manipulator, ona ima i svoje partnere i pomagače i saveznike.

Možemo psovati sve one koji dizajniranju i proizvode obuću i s pravom pitati gdje im je moralna odgovornost, jesu li svjesni koliko štete rade našem zdravlju i koliko će mladih žena imati trajne zdravstvene posljedice? Je li u pitanju teror kojeg većina dobrovoljno podnosi ili je pak vječna potreba za promjenama dala nevjerojatnu moć modi da upravlja s nama? Tu moć nemilosrdno koriste uvoznici, distributeri i prodavači.

Oni stječu dobit i u ime mode i postavljaju diktat ponude. Na našem tržištu cipele dobre kvalitete posve su nestale. Ima dućana u kojima je obuća s potpisom poznatih proizvođača i dizajnera, no njihova cijena prelazi sve okvire hrvatske kupovne moći. I tako se moda poigrava s našim izgledom i životnim stavom. Jesmo li se zapitali kako se takva trećerazredna obuća uopće našla na policama dućana??? Tko nam ju podmeće? Tko uvozi cipele koje se proizvode na brodu-tvornici koja plovi od Hong Konga do Hamburga gdje za najmizerniju mjesečnu naknadu u nehumanim uvjetima priučeni radnici proizvode modernu obuću”?

Motiv uvoza je profit jer u Hrvatskoj smo tijekom kratkog vremena uspjeli ugasiti proizvodnju cipela i nismo se potrudili ni jednim segmentu učiti nešto kako bi uložili u tehnologiju i dizajn, pa tako ostvariti siguran korak budućoj generaciji.

Stoga je većina prisiljena kupovati obuću posve neprimjerenu koja je “ plastična”, lošeg kalupa i loše kvalitete. Pri kupnji i u potrazi za modnim izgledom ne razmišlja se koliko su štetne previsoke ili preniske potpetice. Noge u zatvorenoj plastičnoj obući na kraju dana su skuhane kao da smo ih izvadili iz vrućeg lonca. Možemo se i onesvijestiti od nesnosnog mirisa pomiješanog s mirisom znoja i plastike.

Sve to dešava nam se zahvaljujući što smo sami pristali da moda zajedno sa svojim pomagačima uvoznicima, distributerima, prodavačima upravlja ne samo našim nogama, već i našom glavom. Cijena je samo sto kuna jer toliko košta par “modernih sandala.”

Nekoliko savjeta: Ako kupujete sandalu ili cipelu potpetica treba biti visine najmanje tri centimetra. Bilo bi poželjno da stražnji dio cipele u predjelu pete bude dublji tako da u unutarnji dio stane uložak ili pak silikonski umetak koji podiže položaj stopala.

Može se kupiti u dućanu s obućom za desetak kuna. Kupujemo li cipelu ili sandalu visokih potpetica od deset i više centimetara budimo obazrivi prema svojem tijelu. Takvu cipelu nije dobro nositi tijekom cijelog dana. U svakom slučaju najlošiji odabir je biti modna žrtva i kupovati obuću koja nema dobar kalup, kožni potplat, jer takva obuća je kruta, neelastična pri hodu, štetna za stopala i kralježnicu.

Ako je cijela podložena umjetnim materijalom gdje koža stopala ne diše, najčešće se stvaraju žuljevi, kurje oči i razna gljivična oboljenja.

Nemali broj žena već nakon tridesete godine obraća se ortopedima radi problema deformiranog stopala, izbočene kosti nožnog palca. Traži se i pomoć pedikera radi uraslih noktiju i nakupine ”mrtve kože” na petama i prstima. Sve to odraz je lošeg odabira cipele koju nam je ponudila modna industrija, ona koja proizvodi jeftino i brzo, sve u nadi da će moda biti glavni saveznik u velikoj zaradi.