Autor: Jelena Jakšić 12/3/2012 13:23
Prolaziti kroz proces odrastanja nije nimalo jednostavno. Adolescencija, koja se često naziva i razdoblje bura i oluja, vrijeme je kada mlada osoba razvija samopoštovanje, osobnost i samostalnost. Na tom putu nailazi na mnoge probleme i prepreke s kojima se, ponekad, sama ne može suočiti. U takvim situacijama, utvrdili su stručnjaci, mladi se često odlučuju na bijeg od kuće.
– Želim da me primijetite, da plačete i vi zbog mene, a ne samo ja zbog vas. Želim vam nedostajati. To je najčešće ono o čemu razmišljaju mladi koji se odluče za bijeg od kuće – rekla je Lana Peto Kujundžić, sutkinja za mladež.
Kujundžić je objasnila kako se svaki problem i odnos u adolescenskom razdoblju doživljava intenzivnije te da upravo zato motiv za bijeg od kuće zna biti i poprilično banalan.
– Nekada mladi bježe zbog loših ocjena u školi, konfliktnih rastava roditelja, lošeg odnosa s profesorom, ali vrlo često ti razlozi su poprilično banalni. Krivi pogled ili ružna riječ prijatelja ili prijateljice zna biti okidač – otkrila je.
Osim što adolescentima, za traženje rješenja problema u bijegu od svoje svakodnevice, nije potrebno puno, Kujundžić je pozvala roditelje i profesore da obrate pažnju i na djecu koja nižu odlične ocjene.
– Obično će pod povećalom biti živahna djeca, glasni mladi ljudi, ali činjenica je da se u velikom broju slučajeva upravo povučena i tiha djeca, odlični učenici, bore s problemima različite vrste – kazala je Kujundžić i upozorila kako roditelji i profesori moraju posvetiti puno pažnje adolescentima jer upravo oni često znaju posegnuti i za najgorim mogućim rješenjem problema, a to je samoubojstvo.
Mlađi bježe kod bake, stariji lutaju ulicama
Gdje odlaze kada se odluče za bijeg od kuće i jesu li svjesni opasnosti koje vrebaju na ulici, samo su neka od pitanja koja se nameću.
– Iz prakse znam da mlađi adolescenti u većini slučajeva bježe baki ili nekome od rodbine u koga imaju povjerenja. Oni stariji većinom lutaju ulicama i posjećuju neke svoje grupe prijatelja ili poznanika – rekla je Marija Bogadi, psihijatrica Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba.
Bogadi se složila s Kujundžić kako je mladim ljudima u adolescenciji potreban i najmanji povodo da problem pokušaju riješiti bijegom i da je upravo razgovor i stalna komunikacija, najbolja prevencija ovog problema.
– Kada vratimo dijete doma, tu tek počinje borba. Moramo stalno komunicirati i preispitivati svoje dijete. Mora osjetiti da je voljeno i paženo i da imamo sluha za njegove probleme, iako se nama odraslima oni često znaju činiti smiješnima – zaključila je Bogadi.
