Ožujak je mjeseca svjesnosti o raku debelog crijeva, pa je povodom njegova obilježavanja održana javnozdravstvena akcija s ciljem podizanja svijesti. Predsjednik Koalicije udruga u zdravstvu Ivica Belina objasnio je gdje točno dolazi do problema kod pacijenata: Najveći problem je što to ne boli i što nema nekih ranih znakova, nego kad nastanu problemi, kad razvijete simptome, tad je obično već riječ o proširenoj bolesti. Pitanje je koliko je liječenje tada uspješno i kakav će ishod tog liječenja biti. Imamo, nažalost, najveću smrtnost kod te bolesti upravo zato što se kasno prepoznaje – ističe.
Smrtnost ove zloglasne bolesti podjednaka je i kod muškaraca i kod žena. Nevena Ljubičića, predsjednika povjerenstva za praćenje i provedbu Nacionalnog programa za rano otkrivanje raka debelog crijeva pitali smo zašto se baš o tome najmanje priča: Nažalost, to je nešto što je u našem društvu kao sa strane. Mislim da je zapravo stvar edukacije. Ako o nečemu ne govorite, ako govorite kuloarski, prikriveno, to postaje stigmatizirano. Ako otvorimo tu priču, govorimo o tome kao što danas govorimo, kao što vi danas prenosite, mislim da tu stigmu onda možemo ukloniti.
Kulturni je to tabu koji nas koči od obraćanja pravovremene pažnje, a predsjednik povjerenstva Neven Ljubičić nadodao je: Ja ću to usporediti sa nečim što je možda banalno i smiješno, ali vjerujte mi, nije daleko. Dakle, strah od zmije. A ljudi nikad zmiju nisu vidjeli uživo. Zašto imaju strah? Zato što neke stvari ne znaju. I upravo to neznanje uzima svoj danak. Ja sam velik pobornik takozvanog zdravstvenog odgoja. Svjetonazorstvo je nešto drugo. Zdravstveni odgoj se mora uvesti, što je moguće ranije. Tada se te stigme uklanjaju. Naravno, za ljude koji su dio starije životne skupine postoji drugi način edukacije, ali svakako stvar počinje jako, jako rano u životu.
Govora je, naravno, bilo i o kolonoskopiji, koja je ključan korak u otkrivanju raka debelog crijeva: Od naših sugrađana koji su pozitivni, dobiju, nažalost, pozitivne nalaze o tragovima krvi u stolici, znate li koliki je odaziv na kolonoskopiju? 89 posto. Fantastičan odaziv. Dakle, naši sugrađani su odgovorni. Što bi se reklo, kad zagusti, tu su. Međutim, ono što nama treba je da se u startu testiraju, jer ne možemo mobilizirati dovoljan broj ljudi da dođu na kolonoskopiju. Ja ne mogu reći da je to jedna lijepa pretraga u kojoj ćemo uživati, ali nažalost je nešto nezaobilazno ukoliko postoji pozitivan nalaz tragova krvi u stolici koji se ne mogu vidjeti okom – istaknuo je Neven Ljubičić.
A ovaj vrlo stvaran problem u brojke je za nas stavila glavna tajnica udruge Sve za nju, Ljiljana Vuhota: Većina ljudi kad su zdravi misle da se to događa drugome. A mi u Hrvatskoj svake godine imamo 25000 ljudi koji su mislili da će se rak dogoditi drugome. 3600 koji dobiju rak debeloga crijeva koji su također mislili da se to događa drugome. Ja mislim da su ovih 25000 ljudi koji obole od raka najbolji promotori prevencije. Žao mi je da mnogi od njih nisu dovoljno smjeli da stanu pred kamere i da kažu ljudima, “to je vaša zona odgovornosti”. 9 od 10 oboljelih bit će izliječeno. To su podaci o kojima mi danas govorimo i koje mi u udruzi živimo svaki dan. Sve dok nam se ne pridruže zdravi ljudi, u toj ideji da će svaki treći građanin tijekom svog života dobiti neki rak, nećemo jako napredovati.
Test je jednostavan, a konzultacije se mogu dobiti i u zavodu i kod liječnika opće prakse. Od 40 posto ljudi koji su se odazvali pozivu na testiranje, nastavlja glavna tajnica Vuhota, imalo je ili rani oblik prekanceroze ili karcinom. Upravo takva informacija sama po sebi trebala bi biti dovoljno dobar signal da testiranje, kao i drugim medicinskim slučajima, može spasiti život.
ČLANAK JE SUFINANCIRANA SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA