3/25/2011 9:30
Proljeće nam je konačno stiglo i kalendarski, a sunce nam je unijelo optimizam i proljetne radosti, izmamilo poneki smiješak na smrknuta lica lijepih zagrepčanki i zagrepčana. Zima nam je dugo trajala, čak i predugo. Ali tko čeka taj dočeka, ako smo dočekali sunce i proljeće valjda ćemo dočekati sve ono lijepo što očekujemo. Strpljenje se uvijek nagrađuje. Ne veli se za badava STRPLJEN SPAŠEN. A vrijeme Korizme nas i uči tome pa bi bilo dobro da imamo to uvijek na pameti.
Korizma nosi odricanja, pokoru i veliki KRIŽ. Dragi moji sugrađani, znam da je to teško, ali zajedno smo već više puta prošli sve SCILE i HARIBDE. Ništa novo, prolazili smo i dobro i loše, uspjehe i padove pa mogu reći da je prosjek pozitivan. Držimo se mi naše pozitive, to je jedini način da nam bude bolje. Životno iskustvo nam govori da sve ima svoj rok trajanja tako da i ono što je loše nije dovijeka kao ni ono što je dobro. Zakon dijalektike.
Kako je Korizma vrijeme odricanja do uskrsnuća, tako i mi moramo imati vrijeme odricanja (recesije) do boljitka. Kaže naš narod IZA SUNCA DOLAZI KIŠA I OBRNUTO.
Mi zagrepčani se znamo nositi sa recesijom. Gledam svaki dan kako sve više ljudi pješači, trči po Savskom nasipu, oko Jarunskog jezera i Bundeku. Osvješten smo mi narod, vodimo brigu o zdravlju, ljepoti, dostojanstvu, duhovnosti i mnogočemu drugom što nas čini sretnima unatoč recesijskim vremenima. To mi se sviđa. Jako me razveseli kad vidim da su dobro posjećene izložbe, kina, kazališta i da su nam sportaši na zavidnoj razini. Baš nam je Zagreb ponudio puno toga. Neka, treba voditi brigu o svima nama. Vidim ja i puno turista koji razgledavaju naše znamenitosti po gradu, što me ne čudi, jer DOBAR GLAS SE DALEKO ČUJE, a onu drugu varijantu se ne usudim izreći (A LOŠ JOŠ DALJE). Rekla sam već da je došlo sunce pa neću biti negativka što ja i nisam nikad bila.
Vesele me i aktivnosti po gradu. Primjećujem popravke fasada, ceste, semafora, šahtova i mislim dobra je takva proljetna adaptacija grada. Pa tako se i mi adaptiramo prema vremenskoj prognozi. Uvijek smo u skladu sa vremenom. Modnih događanja nam ne nedostaje. To je znak da nas nije napustio stvaralački duh. Pa i u Holdingu ima stvaralačkog duha – kaj oni delaju? Stalno nešto kreiraju, predlažu, udaljuju, približavaju, otpuštaju, primaju, mire se, svađaju i tako traju. To me podsjeća na onu pjesmu PA PO LOJTRICI GOR, PA PO LOJTRICI DOL. Ja bi nadodala, može gor pa dol sve dok se ne potrga lojtrica. Onda će valjda doći do rješenja, nadam se pozitivnog. Nije lako, ali čim se negdje nešto događa znači da se i misli i razmišlja.
Zamislite što je tamo gdje se ništa ne misli pa se onda ni ništa ne smisli. To je onda propast. Ali nadam se da takvih nemamo. Uvijek trebamo misliti i onda svi zajedno možda nešto pametno i smislimo. Možemo mi to, već smo to puno puta pokazali i dokazali. Zašto to pričam? Zato što mi se čini da je baš sad vrijeme da svatko od nas mora puno razmišljati, puno misliti, davati prijedloge i ZAPAMTITE NE SUMNJATI, jer sumnja je crv koji nagriza. Vjerujte, ako se tako postavimo ne gine nam dobro rješenje, jer NIGDAR NI TAK BILO DA NI NEKAK BILO I NIGDAR NEBU DA NEKAK NEBU.
Dragi sugrađani, uživajte u proljetnom suncu i moram priznati da sam u ovoj kolumni bila proljetno razmažena i raspoložena, što od srca i vama želim!
