Opsesivno-kompulzivni poremećaj, odnosno skraćenog naziva OKP poremećaj je koji spada u skupinu anksioznih poremećaja. Ako krenemo od samog naziva, opsesija je neželjeni psihički događaj koji obično izaziva anksioznost ili nelagodu. Opsesije mogu biti neugodne, prinuđene ideje i misli koje ulaze u um i neprestano se ponavljaju, a osobe s OKP-om te misli doživljavaju kao vlastite, a ne kao nametnute izvana.
Većini ljudi kao prva pomisao na OKP bude da se radi o osobama koje imaju pretjeranu opsesiju za čistoćom i redom, osobe koje prečesto peru ruke ili broje korake, međutim ovaj problem je mnogo kompleksniji od toga. Nerijetko opsesije izazivaju svojevrsne kompulzije, a one mogu u tolikoj mjeri obuzeti čovjeka da mu narušavaju njegovo svakodnevno funkcioniranje.
Dakle, kompulzija dolazi kao odgovor na opsesiju i to su prisilne radnje ili rituali koju osoba radi kako bi se smanjio osjećaj tjeskobe i anksioznosti. Ako osoba ne izvrši određenu radnju, povećava se razina tjeskobe, pojavljuje se intenzivan osjećaj krivice. Većinom su to besmislene radnje ili pretjerani rituali. Radnje nemaju svrhu rješavanja konkretnih problema niti doživljavanja zadovoljstva, nego ih bolesnici često smatraju preventivnim načinom kojim se može spriječiti neki objektivno neugodni događaj za bolesnika ili kako bi se oslobodili napetosti i nelagode koju osjećaju.
Sami bolesnici u većini slučajeva shvaćaju da su te radnje besmislene, ali ne mogu im se oduprijeti, osjećaju se primoranim da ih izvrše kako bi se spriječio određeni opasni događaj koji im je nametnut u umu i smanjio tjeskobu.
Postoji različite katogorije opsesija poput straha od kontaminacije, gdje je kompulzija uglavnom prečesto pranje ruku, potreba za čišćenjem ili pranjem, strah od prljanja nekom tekućinom. Potreba za simetrijom, ispravljanjem, popravljanjem stvari dok ne osjećaju da je skladno. Česta je opsjednutost brojevima, na primjer brojanje koraka. Postoje i mnoge sumnje i strah od neke štete ili nesreće, pa tada dolazi do stalnog provjeravanja npr. štednjaka, plina, brava, svjetla, a to može trajati satima. Postoji konstantna zabrinutost da su zaboravili nešto ugasiti ili zatvoriti. Također, postoje i neželjene seksualne ili agresivne misli i slike.
Postoje i takozvani hrčci. To su ljudi pri kojima postoji zabrinutost od bacanja stvari, tako da dolazi do gomilanja nepotrebnih stvari.
OKP je danas jedan od najučestalijih anksioznih poremećaja. Razvojem dijagnostike povećao se broj novootkrivenih pojedinaca, međutim zbog edukacije i razvitka novih metoda ima više izliječenih pacijenata.
Simptomi se mogu početi pojavljivati u ranom djetinjstvu ili u ranom odraslom dobu. Zavisno od uzrasta, razlikuju se i načini kojima se osoba bori protiv nametnutih misli. Djeca u mlađim uzrastima nisu svjesna besmislenosti prisilnih simptoma kojima se brane od tjeskobe. Nešto starija djeca svjesna su toga i bore se, pokazuju otpor. Adolescenti poduzimaju i izvjesne mjere kako bi se obranili, dok odrasle osobe počinju izbjegavati situacije koje bi mogle izazvati prinudnu radnju ili misao. To svakako utječe na privatan život, umanjuje produktivnost na poslu (zbog mnogo vremena utrošenog na provjeravanje, učestalo je kašnjenje), ograničeno kretanje i opuštenost sa drugima, osjećaj stida, neprilagođenosti, neshvaćenosti.
Uz OKP često idu još drugi psihički poremećaji poput depresije, socijalne fobije
i fizičkih tikova. To je kronična bolest sa širokim spektrom i različitim intenzitetom simptoma, tako da može biti zamka u prepoznavanju dijagnoze i ona je uglavnom prisutna cijeli život. Tretira se farmakološki, kontinuirano i bihevioralnom terapijom.
Jedan od vodećih uzroka smrti oboljelih od OKP je samoubistvo.
