U Hrvatskoj je ukupno 219 oboljelih od plućne hipertenzije – rijetke i po život opasne bolesti koja uništava pluća i srce, a od koje u svijetu čak sedam puta češće obolijevaju žene u mlađoj životnoj dobi, istaknuto je povodom obilježavanja Međunarodnog dana plućne hipertenzije.
– Brojni su uzroci, otprilike 120 je uzroka plućne hipertenzije. Postoji nešto što se zove idiopatska plućna hipertenzija, o čemu najčešće razmišljamo kada govorimo o plućnoj hipertenziji, većina djelatnosti je usmjerena prema tim bolesnicima, idiopatskoj plućnoj hipertenziji. Uzrok je nepoznat, što i naziv bolesti kaže. Otprilike u Hrvatskoj imamo dvjestotinjak bolesnika, ukupno, kroz 35 godina koliko pratimo tu bolest u RH, našli smo 219 bolesnika s tom bolesti – rekao je Fedža Džubur, liječnik iz Zavoda za respiracijsku insuficijenciju, bolesti plućne cirkulacije i transplantaciju pluća KBC-a Zagreb.
Ishodi liječenja su s vremenom sve bolji, no treba nam novih lijekova, kako bi do transplantacije pluća došlo što kasnije, dodao je Džubur.
– Simptomi kreću sa zaduhom, i intolerancijom na napor, nešto što je jako nespecifično, što je simptom mnogih bolesti, mnogih stanja, zato i je problem što se ne prepozna, odnosno kasno se prepoznaje bolest – kazao je.
Plućna hipertenzija je rijetka bolest koja, osim pluća, uništava i srce. Riječ je o teškoj i po život opasnoj bolesti čija je prognoza lošija od one za većinu karcinoma. Najčešći simptomi su: kratkoća daha, umor, vrtoglavica, bol u prsima, ubrzan ritam srca, oticanje nogu.
– Ja sam oboljela sa sedam godina, vrlo rano. Iz današnje perspektive mogu reći da sam imala sreće, zato što vidimo da ljudi izgube puno vremena kako bi saznali dijagnozu, nespecifični simptom, pa se bolest zamijeni za neke druge, slične bolesti, a jako je bitno krenuti s terapijama što ranije – objasnila je Zdenka Bradač, predsjednica Udruge pacijenata oboljelih od plućne hipertenzije Plava krila.
Podaci pokazuju da od ove bolesti češće obolijevaju žene. Rana dijagnoza prvi je preduvjet za normalan život.
– Teško je bilo kada sam saznala da bolujem od ovakve teške, neizlječive bolesti, ali nekako vidim, kako sam upoznala dosta ljudi, koji su oboljeli kasnije, a bavili su se sportom, imali normalan život, i onda im se preko noći dogodi ovakva dijagnoza, da se oni psihički puno teže nose s bolešću nego mi koji smo s njom odrasli – ispričala je Zdenka Bradač.
Bolest se u mnogim slučajevima otkrije prekasno, odnosno pacijenti prekasno odu kod liječnika obiteljske medicine.
– Obiteljski liječnici su, uz primarne pedijatre, liječnici prvog kontakta pacijenta sa zdravstvenim sustavom. Oni dolaze dosta često u našu službu, prema posljednim izvješćima prosječno čak 14 puta godišnje. Uloga obiteljskog liječnika je da traži bolesti, da se bavi prevencijom, rano uočava simptome, upućuje u dijagnostički proces, liječi, prati, a u kasnijim fazama se bavi i rehabilitacijom pacijenata. Problem u Hrvatskoj je što je dijagnostika postala prilično nedostupna, svi znamo kolike su liste čekanja – izjavila je Nataša Ban Toskić, predsjednica Koordinacije hrvatske obiteljske medicine.
Veliki problem je i nedostatak obiteljskih liječnika, te česte izmjene, zbog čega se gubi kontinuirani pristup liječenju…
– Mi aktivno provodimo edukaciju naših kolega, kao udruga, s novom suradnjom, s Udrugom oboljelih od plućne hipertenzije, nadamo se da ćemo moći učiniti i više, upravo u tom ranom prepoznavanju. Naravno, kada se pacijent požali na neuobičajeni umor, zaduhu, lupanje srca, vrtoglavice, oticanje nogu, krenut ćemo odmah s inicijalnom obradom, i u trenutku kada shvatimo da nismo riješili problem, da ne znamo o čemu se radi, uputit ćemo na daljnju obradu u bolnicu, uglavnom na pulmologiju ili kardiologiju. Moram opet napomenuti da su, nažalost, liste čekanja velike, jedini direktni pristup je kroz hitni prijem – dodala je Ban Toskić.
Da bi se došlo do ranije dijagnoze potrebno je poboljšati sustav, te se dodatno educirati, zaključili su stručnjaci.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA