Međunarodni dan materinskoga jezika obilježava se svake godine 21. veljače od 2000. godine s ciljem unapređivanja, učenja i razvoja materinskog jezika, te njegovanja jezične i kulturne različitosti i višejezičnosti.
Materinji ili materinski jezik prvi je jezik koji neka osoba nauči u svojoj obitelji. Stručnjaci tvrde da je znanje materinskog jezika vrlo važno pri formiranju mišljenja. Istraživanja su pokazala da osoba koja nije svladala svoj materinski jezik ima problema s učenjem ne samo drugih jezika već i s učenjem uopće.
UNESCO je 1999. godine na 30. zasjedanju Glavne skupštine na prijedlog Bangladeša donio odluku o proglašenju 21. veljače Međunarodnim danom materinskoga jezika.
UNESCO i na ovaj način želi podsjetiti da jezici nisu samo vitalan dio civilizacijskoga kulturnog naslijeđa, već i nezamjenjivi izraz ljudske kreativnosti i veličanstvene različitosti, a obilježavanje ovog dana ide k cilju promicanja jezične raznolikosti i višejezičnog obrazovanja.
Isto tako istraživanja pokazuju kako polovici od šest tisuća svjetskih jezika prijeti nestanak u idućih nekoliko naraštaja, jer polovicu svih jezika govori samo deset tisuća i manje govornika, a čak četvrtinu samo tisuću osoba. Obrazovni sustavi širom svijeta i internet zanemaruju tisuće jezika, što ugrožava i bogatstvo ljudskog znanja.
Nestanak bilo kojeg jezika jgubitak je i osiromašenje za cjelokupni ljudski um i znanje, tvrde u UNESCO-u, navodeći kao primjer postojanje niza biljaka s vrlo velikim ljekovitim učinkom, ali koje su poznate samo tradicionalnim kulturama. Ako se izgube jezici i kulture, nestat će i znanje o biljkama i njihovim ljekovitim obilježjima.
Zato treba podsjetiti i na spisak europskih jezika koji su ‘u izumiranju’ (to su jezici kojima govore samo pojedini govornici, odnosno predstavnici starijih generacija, a te jezike mlađe generacije niti upotrebljavaju niti razumiju) ili ‘ugroženi’ (to su oni jezici koji se još upotrebljavaju, ali rijetko).
Svakog trenutka čak 13 europskih jezika može izumrijeti, a u neposrednoj opasnosti od skorog nestanka nalaze se čak 33 jezika Europe, upozorava UNESCO koji navodi da su ti jezici na listi onih koji su ili ugroženi ili su već u procesu nestanka, prenio je u studenome prošle godine i National Geographic.
Najugroženiji je gotšejski dijalekt njemačkog jezika, kojim govori malo proučena grupa gotšejskih Nijemaca iz grada Kočevje u Sloveniji, potom slijedi galički dijalekt karaimskog jezika koji je nekada bio široko rasprostranjen u zapadnoj Ukrajini.
U procesu izumiranja je i votski jezik, kojim se koristio malobrojni narod Vota iz Lenjingradske oblasti Rusije. Ovim jezikom danas se služi tek oko 20 govornika. Izumire i kildinski laponski jezik s poluotoka Koli u Rusiji kojim danas govori još samo 787 osoba.
Među 33 ugrožena europska jezika, odnosno ona koja su u procesu izumiranja, nalazi se osam jezika naroda koji žive u Francuskoj, četiri jezika naroda koji žive u Velikoj Britaniji, tri jezika naroda u Švedskoj, a na popisu zemalja u kojima će uskoro nestati pojedini jezici (narječja i dijalekti) je – uz Bugarsku, Italiju, Grčku, Finsku, Norvešku i Letoniju – i Hrvatska.
Zbog svega Međunarodni dan materinskoga jezika mora stalno podsjećati čovječanstvo na niz moralnih i praktičnih obaveza kojima može očuvati lingvističku raznovrsnost kao jedno od najvećih bogatstava koje nam je prošlost ostavila.