Autor: Ivana Šimac 3/11/2014 15:03
A. G. Matoš je ostavio velik trag iza sebe. Ovaj osebujan lik hrvatske književnosti, nije bio netko s kim je bilo niti bi danas bilo ugodno sjesti na piće. Bio je predodređen za velike stvari, zato ga se sjećamo i 100 godina nakon njegove smrti.
– Možda je Andrićev citat najbolji za otvoriti medijsku konferenciju na kojoj ćemo razgovarati o onome što planiramo napraviti povodom ove okrugle obljetnice Matoševe smrti koju ćemo obilježavati ovdje u Kulturno informativnom centru – rekao je za početak Goran Matović, v.d. ravnatelja KIC-a.
Matoševo skitnje po Europi, donijelo je dašak Francuske u Zagreb. Nije volio ljudsku glupost, možda je zato najviše volio biti sam.
– Nitko nije napisao ljepše i ružnije stvari o Zagrebu. Baš zbog toga ćemo mu napraviti u čast svojevrsno duhovno putovanje kroz ulice Zagreba i kroz ulice Pariza – dodaje Matović.
Igora Mandića nazivaju ‘matoševcem’, ali on to smatra prevelikom odgovornošću s jedne strane, ali i prevelikim teretom obzirom o kakvom čovjeku pričamo s druge strane. Međutim, da se razumije u Matošev lik i djelo je neosporno. Upravo iz toga razloga napisao je pismo Matošu iz 2014. godine. Kako je i sam Matoš znao kritizirati društvo, postavlja se pitanje da li je i ovo pismo kritika društvu?
– Hoću reći da mi je draže govoriti nama samima o nama samima ‘a propo’ Matoša, nego se obraćati nekoj utvari, fantomu koji teško da bi bio prijatelj i sa kime ovdje koji su danas ovdje, jer je bio takav karakter, šašav, pomaknut, bijesan, ali pametan – odgovorio je Igor Mandić.
Kada se Matoš rodio 13. ožujka 1873. godine, bio je petak. Babica je rekla njegovoj majci, on će biti velik čovjek , ali će imati težak život. Živio je toliko jako da njegov trag vidimo i danas, možda će taj trag biti najvidljiviji upravo u KIC-u od ovoga petka, 14. ožujka.
