Autor: Ante Perković 11/28/2011 15:14
Zdravko Mamić u Maksimiru je ponovno danas imao izlaganje. Teme su bile kao što smo mogli očekivati, Eduardo da Silva i Hannes Swoboda.
– U slučaju Eduarda postoje dvije stvari, jedna je da Hrvatska počiva na legalitetu pravu i ja ne bih imao potrebe govoriti o tome jer imam povjerenje u institucije suda. Ovo što se radi preko medija je pritisak na sudstvo i to je spin Eduarda da Silve i tako se unaprijed donose prijedlozi i zaključci – rekao je Mamić.
I potom je Mamić krenuo.
– Nevjerojatno je da se objavi dokument koji je istinit i vjerodostojan, a on potiče iz 2001., između Eduarda da Silve i Suzana, tadašnjeg skrbnika, i mene, privatne osobe, ulagača. Vrlo važno je istaknuti da ja tada nisam imao funkciju u Dinamu, a ni u HNS jer tada sam se ja odlučio na posao koji se zove ulagajnje u mlade sportaše.
O Eduardu i potraživanju milijun eura
– Eduardo da Silva sam ga upoznao kad je imao manje od 16 godina. Čuo sam da postoji talentirani nogometaš i da živi u sobi ispod istočne tribine. Rekli su mi za njega i ušao sam u tu stvar. Susreo sam se sa Suzanom, a Eduardova majka je na njega prenijela sva prava za skrbništvo na Eduarda. Ja sam obećao pomoći i tako je krenuo naš put.
– Skrbniku Suzanu je napravljen dvostruki ovlašteni dokument na brazilskom i hrvatskom i uvijek smo potpisivali kod javnog bilježnika i uz prevoditelja. Govorio sam javnoj bilježnici da nam ne mora čitati jer smo došli svojevoljno, ali javna bilježnica je morala to pročitati i na kraju je pitala ‘’je li sve razumijete’’. Svaki je ugovor dobra volja dvije strane.
– Ja sam čovjeku da milijun eura, zašto je to predmet sprdnje? Što je smiješno dijelu HR javnosti da sam ja Dudua vodio kod 10 doktora, da bi mu na kraju iz svog džepa platio operaciju u Sloveniji, kad je imao 16 godina. Što je smiješno što u ugovoru piše da od ugovora Dudu, on ima 50 posto, Suarez 20, i Zdravko Mamić posto.
– Što je smiješmo kad Suareza Eduardo vara i ne da mu niti jednu lipu i ja svojih 300.000 dolara dajem Suzanu i tih 25 posto dajem Duduu. Znači ja dajem novac da bi dao njemu 25%, ne sebi. Od milijardu ljudi svi bi sebi uzeli tih 25%. Koja budala bi dala taj novac u korist drugome. I još ja dajem 5% Eduardu i krajnji omjer je 80-20 u korist Eduarda.
– Pa ja sam ulagatelj u talentirano dijete koje nema mogućnosti za testiranja na fakultetu, nema novaca za dodatne treninge. Sve sam ja to plaćao. Ja sam bio 2000. godine bolje opremljen nego Dinamo danas, ja sam bio avangarda na ovim prostorima. Imam 50 – 60 primjera gdje sam popušio enroman novac. Ko pita za to?
– I što je nemoralno, šta nije u redu u svemu ovome? Sjećate se rečenice kad Dudu kaže ‘’Ja sam mislio da će se Zdravko Mamić ponašati kao moj menadžer’’. Znate što to znači? To zanči da su Dudu i njegova supruga tražili da Dinamov novac prenesem njima. Od 13.5 milujuna eura od transfera Eduardo nije dobio ni lipe, kao ni Mamić. Samo je Dinamo dobio taj novac. Nitko osim Dinama nije dobio niti jednu lipu. Ja sam štitio interes Dinama. Pa ne mogu ja svom Dinamu uzimat. Nije on važniji od Dinama, ja sam samo radio pošten posao.
– Eduardo ima ugovor u Šahtaru na 3 mil € godišnje, u Arsenalu je imao 2 milijuna godišnje, a Zdravko je dobio nula. A milijun eura sam uložio u njega. Dinamo je dobio 13.5 milijuna, on multimilijarder, a Mamić ništa i još mi se smije u lice. Nemoguće je da se nečija sposobnost i poštenje pretvori u nešto ovako. Od mene dobrog humanitarca ste napravili monstruma. Ja sam Eduardu platio svadbu, kupio dva auta, vratio kredit u banci od 250.000 eura, dao sam 200.000 eura Eduardovoj mami da kupi kuću u Brazilu. I sad bih ja treba biti žrtva ovih igara?
– Doveo sam ga na vrh svijeta i čovjek mi se smije. Nit mi vraća moj novac, nit mi vraća profit koji sam zaslužio. Eto, to je vaš Eduardo.
– Inače ja sam dobio napadaje kad sam vidio da je Dudu igrao 3 minute, a Biliću sam rekao da to nije dobro. Ja ne mogu mrziti, ja sam za Eduarda igrača, jer je donio toliko pobjeda, a toliko zla mi je napravio. Taj proklerti novac sve je napravio. Šutio sam u interesu HR nogometa pa sam kasnije poručio jer nisam mogao izdržati da mi vrati milijun eura. Sad ga opet čekam i dajem mu nekoliko dana da mi vrati prije nego dignem kaznenu prijavu. Ja samo tražim svoj novac, ne želim sukobe, nemam što skrivati, samo novac tražim nazad.
– Tu njegovu tezu da je on ne bi napredovao kroz Dinamo da nije potpisao ovakav ugovor pobijam tako da ja tada nisam bio u Dinamu. Ja sam bio u njegov tata. Čisti poslovni odnos s puno rizika. Vi ne znate hoće li ta karijera biti prekinuta jer je mlad igrač.
– Pitam vas, je li normalno da sam dao milijun eura i da nisam dobio novac?
– Eduardov službeni zastupnik u Dinamu u Arsenal bio je moj sin Mario. A to što sam rekao da moj sin nikad nije bio nikada menadžer jer ne znam je li trebam reći, iz Arsenala su nam uvjetovali da agenti budu i dva brata Kašmirija i mi, naravno, ne želeći pokvariti posao stoljeća pristajemo da agenti budu braća Kašmiri. Oni se dogovaraju, Mario i Kašmiri, da dijele rate na 50 – 50. Eduardo odlazi u Arsenal i kad je shvatio da mu neću dati Dinamov novac Dudu raskida ugovor s Marijom. I nema para za Marija. I braća Kašmiri šalju meni ljude iz podzemlja srpskog i bosanskog da se Kašmirijima dodijeli 50 posto. I kažem Mariju da nazove braću Kašmiri da, ako mi se netko obrati oko toga, da ću sve prijaviti policiji. I dobio sam pozive iz policije i ja i Dudu zbog toga, a policiji to nije javio ni Dudu ni ja, nego srpska policija.
– Je li vi razumijete da je Eduardo otkazao punomoć Mariju i Kašmirijima i da su ti ljudi išli ovakvim načinima tražiti novac kojeg mi nemamo. Ja sam taj branitelj zakonitosti u Dinamu i HR nogometu. Ja sam taj koji brani mafiju u nogometu. Kontrolirani smo svakih mjesec dana, ja ne znam što ljudi žele? Ja ne želim pričati o tim stvarima, ali moram. Mogao sam biti likvidiran ili netko otet iz obitelji, a sve je prouzročio taj mali šmrkavac koji je naučio samo jamat, a ništa vratiti.
– Ja sam čekao 10 godina da me taj čovjek pogleda u oči i kaže mi ‘’šefe’’, ali ne mogu vjerovati da je moguće da mi ne da moj novac, koje ja nikad ne mogu vratiti u toj količini jer je vrijednost novca sad pala.
– Ja sam pred permanentnim mobingom od svih vas, a zašto? Je li mislite da nakon svega što ste mi napravili i što ste pozivali sve te ljude koji trebaju kontrolirati Dinamu. Pa što hoćete? Ubijate me na živo. Što u Dinamu ne valja? Je li netko nije dobio plaću? Božićnicu? Netko nije bio u sedam zvjezdica u Turskoj? Je li Dinamo obnovio ovaj stadion? Pa sedam smo prvaci puta.
O Hannesu Swobodi
– A sad Hannes Swoboda. Što je taj radio u UEFA-i, FIFA-i? Je li radi u nogometnom savezu Austriji? Vi dobro znate, tu ćemo povući ručnu, što bi mu rekao, ali taj činovnik iz Austrije zabija nos, a da ne zna ni o kojem nogometnom klubu je riječ ni čime se bavi, a on je izmanipuliran od domaćih izdajnika po cinkeraškoj liniji dao očitovanje, papak, pa to je tako neprimjereno. Poslat ću mu pismo da to ne može tako. Je li normalno da činovnik iz Austrije opisuju stanje o vrtićima u Švedskoj.
– Postoji spirala domaćih izdajnika kojima sve što je Hrvatsko nije drago, a Dinamo je simbol hrvatstva, simbol vjere, simbol transparentnosti. Nema organiziranijeg kluba u istočnom dijelu Europe. Neka se bave svojom Europom koja im se raspada. Ja Swobodu pozivam u Dinamu pa neka po Austriji priča kako se gospodari i vodi klub, nemamo lipe minusa pa neka dođe i vidi. Da ima malo morala HR institucije bi se digle na noge, od vlade do predsjednika RH. On ne može komentirati nešto o čemu nema pojma.
– To je civiliziran ugovor i on bi meni trebao davati novac do kraja karijere, ne do kraja života. Zašto ste našli mene pitati da ja objašnjavam svoje ulaganje, zašto nekog drugog niste? Ne znam zbog čeka se opravdavam. Zato što sam uložio u čovjeka i što sad tražim svoj profit?
– Ja znam što je istina, ali znate, radi se o Eduardu. Ne želim sad nešto izgovoriti pa da moram plaćati oštete. Vašim kolegama sam dosad platio 90.000 eura. Molim odvjetnički tim i savjetnike Eduarda da ne guraju Dudua prema dolje, prema lošem. Želim se naći s njim u četiri oka, daleko od javnosti. Tako rade pravi džekovi. Niti jednog trenutka u 10 godina nisam ga pogledao krivo. Nema čovjeka s kojim sam ja u lošim odnosima. Uvijek ću se kajati jer sam povrijedio vašeg kolegu Šipsa. Ja sam došao na sud i rekao da sam kriv jer sam ga uvrijedio.
– Čitao sam o hrvatskom jalu i zavisti, ali nisam vjerovao da je to tako moguće dok nisam osjetio na svojoj koži. Nemoguće je kolika je to zamjena teza to što se dogodilo Dinamu. Kakav je ovo tretman? Nije bitno što piše, ja samo tražim svoj novac. Eduardo, neka ti je sva slava svijeta i sva sreća svijeta?
– Nisam ja bio u Dinamu kad sam radio ugovore s igračima. Imao sam život i prije Dinama, ali otkad sam u Dinamu nisam napravio niti jedan ugovor niti želim jer me ne interesira. Prije dolaska u Dinamu nemam nikakvu agenciju, sve to radi moj sin. Neću djetetu zabraniti da radi u inozemstvu. Jebe mi se za zakone, pa ako hoćete, naravno da mu ja i kontakte napravim. Pa napravim i rođacima, i vama. Kome bih trebao napraviti? Dušmanima? Znam ja što je sukob interesa i niti jedan čovjek iz moje obitelji nije radio posao u Dinamu. Zašto ne bi radio s Hajdukom? Pulom?
– Moj građanski odnos nema nikakve veze s Eduardovim odlaskom u Arsenal. Ja sam se tim ugovorom dogovorio s njim da ću mu ja dodijeliti menadžer i dodijelio sam sina. Pa on je dogovorio plaću Eduarda, pa nisam ja.
– Dao Bog da Eduardo sutra dođem u Dinamu. Ja njega volim kao igrača i po znanju nogometnom ima mjesta u Dinamu. Preklinjem ga da se nađemo i riješimo taj slučaj sami i da ne pravimo sramotu. Želim svog milog Eduarda i da se pomirimo i zaklinjem se ocem u grobu da je sve istina.
O ulasku u svlačionici u Zaprešiću
– Bio sam jučer u svlačionici jer sam prisustvovao jadu i nemoći svoje momčadi i bilo me sram i otišao sam u svlačionicu na poluvremenu. Ovo je prvi put da Dinamo nakon ulaska nije pobijedio. Razlog nalazim u tome što sam otišao sa stadiona, jer prije nisam odlazio. Kad sam odlazio sa stadiona Dinamo nikad nije pobijedio. Ulazim jer imam odgovornost prema klubu i navijačima. Da sam ja bio na klupi Tomečaka bi izvadio u 5. minuti, a Alispahića čim prije. Rekao sam igračima da to nije način i da to nije dobar odnos prema klubu i otišao kući.
