Autor: Sanjin Španović 8/18/2011 10:09
Jednako kao što bi iz pera ovog autora u slučaju poraza Dinama u Zagrebu na temelju istih argumenata izašao zaključak da Zdravko Mamić mora konačno otići iz kluba, treba biti pošten pa reći kako je izvršni predsjednik kluba zacementirao svoj status u klubu u kojem sada može ostati do kada je njemu volja.
Naravno da to ne znači da se ne trebaju riješiti nepravilnosti u klubu i kršenje statuta kluba, za što se građanska inicijativa Zajedno za Dinamo zalaže sve do Bruxellesa i Europskog parlamenta, no ulazak Dinama u Ligu prvaka sve to baca u drugi plan. Zdravko Mamić u dva mjeseca je ušao u potpuni rizik. Nije prodao niti jednog igrača kao što je radio prošlih sezona, a usput je dovodio i provjerena pojačanja umjesto dosadašnjih egzotičnih pridošlica iz Južne Amerike.
Dao je priliku mladom treneru Kruni Jurčiću, čovjeku koji je dočekan sa skepsom i sjenom prošlosti u kojima se sukobljavao sa novinarima, omiljenom metom Zdravka Mamića, koji, kao i navijači, nisu vjerovali da je on taj trener.
No, Mamić je onda krenuo u još veći rizik dodatno otvorivši svoj novčanik i potrošivši veliku svotu na lifting stadiona kako ne bi opet imao probleme sa UEFA-om.
Jedinu moguću zaradu od ulaznica, za utakmice u Europi odbacio je stavivši cijene po kunu. Čovjek koji Udrugu građana NK Dinamo Zagreb vodi po principu privatne tvrtke namjerno je time krenuo u štetno poslovanje koje će donijeti minuse.
Takav sličan potez u nekom državnom poduzeću rezultirao bi sigurno kaznenom prijavom. Vjerojatno i u Udruzi građana. No, Dinamo to nije već dugo, a Mamić je još jednom donio odluku po principu “Dinamo – to sam ja”.
Morao je to kako bi napravio pozitivnu atmosferu u trenucima bojkota BBB-a i pritisaka inicijative Zajedno za Dinamo koja je sve vodila i vodi pravnim i uljuđenim metodama, ali i humanitarnim akcijama i snimanjem pjesmama koje nemaju niti jednu uvredu u stihovima.
Rizik je to velik, jer osim financijskog minusa, privukao je one koji već u prvom poluvremenu zvižde Kruni Jurčiću i igračima u trenucima dok klub lagodno prolazi u zadnje pretkolo, ili dok u tom zadnjem pretkolu melje Šveđane, ali lopta neće u gol. Baš me zanima gdje je većina tih bila lani protiv Sheriffa.
Rizično je krenuo i u pregovore sa navijačima, nudio im veliki kolač marketinga. Možda će neki reći da je išao u to proračunato sa idejom naglog prekida, ali sve je to bio njegov rizik pogotovo jer neki prijedlozi su se kršili sa zakonom.
Svi ovi rizici na kraju su mu se isplatili. Jednako kao što bi ga potpuno uništili da nije večeras uprizorena predstava iz snova.
Njegov filhio Sammir odigrao je utakmicu života i donio himnu Lige prvaka u Zagrebu. I zato mu sada do daljnjeg teško išta više može.
Sve uloženo Mamić je vratio i dodatno još profitirao. Financijski gledajući svaka lipa minusa vraćena je kroz 7,2 milijuna eura za plasman u Ligu prvaka, za TV prava koja će vješti trgovac skupo naplatiti, jednako kao i transfere Sammira i Badelja, nadamo se tek na zimu ili možda čak iduće ljeto.
Europska liga ništa od toga ne bi donijela, trebala mu je samo ta bogata i izdašna Liga prvaka. Dobio ju je i time postao besmrtan, ili toliko živ koliko on želi.
Od danas ga se smatra još sposobnijim nego prije. Navijači su narodu još veći jadnici (tako su ih nazvali poslije utakmice pokraj Kluba navijača u Zvonimirovoj), a teza “Da nema Zdravka sve bi propalo…” ili “Nema nitko umjesto njega” iskakat će češće iz paštete nego neki političari u kampanji.
Nogomet je igra koja zabavlja narod, a Liga prvaka Mamiću je kruha, a narodu igara u poznatoj rečenici. I time su svi zadovoljni kao što su mnogi bili zadovoljni dobrim životom dok se vlast sa Sanaderom na čelu pošteno bogatila kradući iz usta svih nas. Sve to je bilo u drugom planu kao što je i mnogo toga u Dinamu od večeras.
Ali, za to sve je na kraju Mamić i riskirao.