Autor: Pero Kovačević 7/31/2012 13:08
Godinama živimo od izbora do izbora, bavimo se ustašama i partizanima,registrom branitelja, pravima istospolnih zajednica i drugim marginalnim ili manje važnim i bitnim temama i stvarima. Raspravljamo o nekim nepostojećim stranačkim programima, umjetnim medijskim podjelama na ljevicu i desnicu,iako nemamo niti ljevice niti desnice, već interesne skupine i lobije.
Godinama nas mediji i političari uvjeravju da živimo u visokoj demokraciji, pravnoj državi. Što je daleko od istine.
Polazeći od razmjera ekonomske, političke, moralne i upravljačke krize te krize sustava vrijednosti u nas, slobodno se može zaključiti da se naš politički sustav samo naziva demokracijom, a u najboljem slučaju imamo stranački pluralizam. Mi smo glavne institucije sustava – izbore, odlučivanje zastupnika, djelovanje vlade – podredili političkim strankama odnosno bolje rečeno njihovim vođama i raznoraznim interesnim skupinama.
Stranke se ne drže predizbornih obećanja
Upitan je i stranački pluralizam, naprosto zbog činjenice jer političke stranke nemaju jasne programe i ne drže se predizbornih obećanja. Razlikuju se prvenstveno po vođama i taktičkim potezima.
U samim strankama ima malo demokracije, što ne treba čuditi jer je njihovo članstvo malobrojno i pasivno, a aktivni su samo njihovi vrhovi i osobe zadužene za odnose s javnošću.
Takav sustav, u kojem vladaju stranke u kojima nema demokracije, gdje političari vide politiku kao priliku za bogaćenje, socijalnu promociju i bolji status, potiče ljudske slabosti. Rezultat toga je blokirano društvo u kojem vrh ne želi odgovornost, sredina aparata ne želi promjene, a velika većina društva samo pasivno može čekati čuda. No, kako čuda nema, zamjenjuju ih kratkotrajna obećanja. U pristojnim demokracijama ne živi se od politike, već se živi za politiku, politika nije cilj već sredstvo.
Samo u predizborno vrijeme i kad se raširi strah da građani i birači ne cijene cinične političare, oni se kratko vrijeme zaplaše. Tada obećavaju skromnost umjesto bahatosti, obećavaju da će raditi za sve, a ne samo za sebe, a nakon izbora zaborave na dana obećanja ili nas izdaju.
Temeljni problem velikih političkih stranaka, kako u Zagrebu tako i u Hrvatskoj je taj što stranke žive u raskoraku između vlastitog oligarhijskog (nedemokratskog) ustroja i potrebe organizacije demokracije, pa je očito da se iz oligarhijski uređenih stranaka teško može izvesti doista demokratska država i vlast. Etička razina uzroka krize proizlazi iz posljedica korupcionaških afera, skandala, klijentelizma i nepotizma koji su neizostavni u djelovanju političkih stranaka. Političke stranke učestalo koriste laž kao tehniku političkog komuniciranja, te ona postaje bit političkog jezika kojim stranke kreiraju lažnu političku stvarnost.
Politički model je istrošen. Ekonomski model je istrošen. Ovisnost države o kreditnom rejtingu najbolji je pokazatelj gospodarskog znanja Kukriku vlade, Milanovićevih ministara i hrvatskih političkih elita.
Milan Bandić – Zmaj od Kamenitih vrata
Upravo zato je moguće da Milan Bandić-Zmaj od Kamenitih vrata zavuče ruku u sve prazniji gradski proračun i dade 30.000 kuna Družbi braće hrvatskog zmaja, koje je i sam član od 2007. godine, te da to formalnopravno nije sukob interesa. Upravo je zbog toga i moguće da je jedan od prvih poteza bivšeg ministra Zlatko Komadine bio naručivanje konjaka na račun ministarstva. Takvih slučajeva je puno i bit će ih i više dok neshvatimo da i mi možemo nešto napraviti. Nema uspješne države i Zagreba bez pravih uspješnih političara.
Prema tome, mi smo na potezu da promijenimo istrošeni politički i ekonomski model i ”uspješne političare” neuspješnog Zagreba i države zamijenimo uspješnim političarima uspješnog Zagreba i države.