Autor: Bojana Križić 3/1/2010 11:27
Javnosti je najpoznatija kao pjevačica, no bivša Divasica Maja Vučić, kada se ugase svjetla koja obasjavaju pozornicu, prestaje biti pjevačica i postaje psihologinja i majka. Zaposlena je u Siriusu, centru za psihološko savjetovanje, edukaciju i istraživanje, gdje svakodnevno pomaže djeci, mladima i odraslima da pronađu svoj put.
– Imamo različite programe koje, naravno, prilagođavamo pojedincima ili grupi s kojom radimo. Tu su komunikacijski programi na kojima radimo, ali i edukacijski. Na primjer, kako se učinkovito nositi sa stresom, upravljati vremenom, kako voditi kolegije u firmama, napraviti učinkovitu radnu atmosferu, izvući najbolje iz nekoga tima. Radimo na motivaciji, kod ljudi koji dugo vremena rade isto pa s vremenom ta motivacija pada – priča nam Maja koja je svoja psihološka umijeća koristila i kao domaćica talk showa ‘Maja’.
U cijeloj lepezi psiholoških programa, testiranja i edukacija pjevačica izdvaja one koji se tiču roditeljstva i djece. Iako su, kaže, svi programi jako znimljivi, ona je sama roditelj i najbolje se snalazi u ‘poznatoj sredini’, u radu s djecom.
– Imamo programe za djecu i roditelje, kako im pomoći da rade na komunikacijskim vještina, kako lakše učiti, pamtiti, kako se oduprijeti pritisku vršnjaka. To su besplatne radionice koje roditeljima pomažu da postanu bolji roditelji jer taj posao koji su dobili nije kao svaki drugi. Roditelj odgovara za jedan život, i to je velika odgovornost – kaže nam Maja, psihologinja i majka djevojčice Gite.
Klinci su, kaže, zadovoljni programima i rezultatima koje dobiju, ali se rijetko kad sami javljaju. Uvijek je tu pritisak roditelja ili učitelja, oni sami ne shvaćaju da je to dobar ulog u njihovu budućnost. Njoj, s druge strane, znanja i iskustva koja joj pruža struka, uvelike pomažu pri odgoju kćeri.
– Kažu da su kod postolara najgore cipele, ali ja se trudim da to ne bude tako. Svoju kći promatram kao živo, misaono i osjećajno biće koje ima svoj razvojni put. Kao roditelj, ja sam kao jastuk koji amortizira situacije koje nisu dobre za nju. Trudim se reći joj ‘Ovo nije pravi put za tebe, ovaj jest’ – govori Maja, ističući kako je danas u odgoju najveći problem u tome što ljudi nemaju vremena.
– Ljudi su u svojim probelemima, svojim depresijama. Lakše im je djetetu dati televiziju da se oni mogu mirno bavit nekim svojim stvarima. Jako puno djece je zapušteno, to možemo vidjeti po vrtićima i svuda okolo, roditelji s njima ne rade. Živimo u vremenu kada se dolazi s posla u 7 navečer, pa nemaju kada biti uz djecu – priča Maja koja ne vidi ništa loše u današnjim modernim tehnologijama, no ipak, napominje, treba znati odrediti granice.
Crtići, televizija, internet, sve su to stvari s kojima su današnje generacije rođene i bilo bi krivo zabranjivati im to.
– Treba djete naučiti što je dobro za njega, kako koristiti stvari koje mu se nude i kako uvijek sve imati pod kontrolom. I kad Giti dozvolim da ide na You Tube i sluša pjesme i slično, moram je kontrolirati. Mislim, ja pustim da gleda ‘Doru’, a iza toga neki totalno bolesni sadržaji. Kao roditelj to ne smijem dopustiti – kaže Maja, naglasivši da se kontrola ne smije pretvoriti u gubitak privatnosti djeteta.
Privatnost je, po njenu mišljenju, temelj na kojemu se gradi odnos pun povjerenja i ljubavi. Zbog toga se i ona trudi što više vremena provesti s kćeri, a ne raditi ono što radi većina roditelja – upaliti televiziju i baviti se svojim poslom.
– Ako je Gita bolesna, nema sad tu neke velike igre jer moramo ležati, pa naravno da može gledati više crtića. Ali kada ozdravi, nema više, mislim ne u toj količni. Lijepo kažem dosta, sad je gotovo, nema više razgovora o tome. Onda viče ‘A mama, mama’, ali ništa od toga. Uzmem je i nađem neku aktivnost koja je njoj ok i idemo dalje – priča nam Maja.
Najbitnije je, kaže, biti dosljedan u svojim odlukama i znati postaviti granice koje djete mora poštovati. Jer nagore je za njega kada ne razumije što smije, a što ne.
– Kada je riječ u postavljanju granica ljudi znaju da se to mora, ali ne znaju kako. To je ono kad ti danas dijete skače po glavi, vadi lonce i radi nered. Danas ne reagiraš, a sutra kad isto napravi poludiš. To dijete totalno zbuni, tako je u svemu. Ja imam tu sreću da znam kako postaviti granice, a da ne budu kao zabrane.
Psihološka znanja ne pomažu joj smo u odgoju, već i u svakodnevnoj komunikaciji s prijateljima.
– Prijateljice čitam kao otvorenu knjigu jer ih znam, ali i svim ljudima pristupam s ljubavi i pažnjom. Ipak svaki prijatelj od svog prijatelja treži savijet, al ja se ipak nadam da su moji savjeti malo učinkovitiji, ili bar da neću nekoga navesti na pogrešku. S druge strane, psihologija ja mi pomaže da vidi zašto je netko napravio nešto što ja, u principu, ne odobravam. Ljudi su rijetko zli, iako ima i takvih, a najviše krivih odluka rade iz neznanja ili gluposti. Kao psihologinji, takve mi je odluke lakše razumijeti – objašnjava Maja.
Ipak, psiholozi nemaju čarobnu kuglu i ne mogu prosuditi nikoga odmah te se tako ponašati prema njemu. Analiza svakoga koga upoznaš je, kaže Maja, sindrom studenata koji su kao i medicinari – prebole svaku bolest prije no što diplomiraju.
>>> POGLEDAJTE FOTOGALERIJU S MAJOM VUČIĆ
