Tekst:: A.P. 1/22/2012 12:15
Arena Zagreb, 15.200 navijača, i pad Red Bulla u samo 69 sekundi. Rezultat 6:3 sigurno će dugo ostati urezan u sjećanje svima, pogotovo onima koji su 20. siječnja bili u Areni i svjedočili trenutku kada su Medvjedi izmasakrirali Crvene bikove u samo minuti i devet sekundi zabivši im četiri gola u nizu i potvrdivši drugo mjesto na EBEL ljestvici osnovnog dijela prvenstva. Zagrebački oklopnici tim su se činom približili jednoj od najjačih hokejaških liga na svijetu, NHL-u. Naime, popravili su rekord četiri najbrža gola u povijesti NHL-a za 11 sekundi koji još od 21. siječnja 1945. drže Boston Bruinsi. Naravno, Medvjedi nisu svrgnuli Bruinse s trona jer igraju u EBEL-u, ali već i sama pomisao na taj pothvat, koji u NHL-u nakon Bostona nikome nije pošao za rukom u više od 60 godina, izaziva poštovanje.
– Nevjerojatna trećina. Ovako nešto se ne događa tako često, pogotovo ne protiv momčadi kao što je Red Bull. Svatko tko je gledao ovu utakmicu sigurno je bio oduševljen. Dečki su odigrali odlično. Vjerujemo da ćemo na njih naletjeti i u playoffu prije ili kasnije. Ova utakmica nam je dala samopouzdanje, ali i vjeru da nisu nepobjedivi, da ih možemo dobiti – prokomentirao je branič Kenny MacAulay koji je zbog ozljede zagrebačko-salzburški derbi gledao s tribine.
– Ovo mi je prvi put otkako igram u Medveščaku da sam propustio neke utakmice. Ne volim to. Teško je gledati momčad s tribine i kada im ne možeš pomoći. Nadam se da se protiv Linza vraćam u igru.
Na početku sezone glavni cilj Medvjeda bio je ulazak u playoff. Ostvarili su ga pet kola prije završetka osnovnog dijela prvenstva. Zatim su postavili novi cilj – u drugi krug natjecanja otići s drugim mjesto i tri boda. U petak 20. siječnja u 44. kolu i to je riješeno. Očito Medvjedi ove sezone ispunjavaju sve što si zacrtaju. Nikakva ih prepreka ne može zaustaviti, čak ni ozljede što su dokazali početkom sezone.
– Željeli smo to drugo mjesto, ali sada nas čeka još teži posao. Ovo je samo prva stepenica koju smo preskočili.
Druga stepenica je druga runda EBEL-a u kojoj će Medveščak s preostalih pet najboljih momčadi odigrati deset ogleda i boriti se za što bolje mjesto s kojim će startati u playoff. Prvi suparnik, već u nedjelju u 17:30 u Areni Zagreb, bit će im prvoplasirani Black Wingsi iz Linza.
– Ove sezone igraju odlično, a i s njima su svaki put utakmice bile napete. Bila je to prava borba za bodove. Ništa drukčije neće biti ni u nedjelju u Areni.
Pogotovo što će pobjeda već sada odlučiti koji će tim doigravanje dočekati na prvom mjestu.
– Malo je drukčije kada znaš da će već ta prva utakmica odlučiti hoćemo li biti na prvom mjestu ili ne, ali ne osjećamo pritisak. Ta činjenica ništa ne mijenja. Moramo odigrati našu igru i držati se svog sistema, a ostalo će doći samo od sebe.
Priželjkujete li možda neku određenu momčad u četvrtfinalu?
– Ne. Uvijek kada biraš, to te i ”ugrize”. Naš pristup utakmici se ionako neće mijenjati bez obzira koji nam suparnik pripadne. Bit ćemo spremni tko god nam dođe.
Do finala ima još dosta vremena, ali na temelju onoga što ste prikazali do sada, šanse da Medvjedi osvoje naslov posve su realne.
– Naravno. Imamo sve potrebne dijelove za osvajanje naslova, samo je pitanje hoćemo li ostati ”vrući” u playoffu i hoćemo li ostati zdravi. To će svakako biti jedan od ključnih stavki. Ako ostanemo zdravi i nastavimo s našom igrom kao i do sada, vjerujem da imamo šampionsku momčad.
Kenny se Medvjedima pridružio 2009/2010. sedam kola prije početka playoffa, ali bez obzira što je stigao sredinom sezone, možemo reći da mu je ovo već treća u plavom dresu.
– Sjećam se kao da je bilo jučer, krštenje odmah na Šalati u utakmici na otvorenom. Bilo je to neponovljivo i zanimljivo iskustvo. Vrijeme je bilo odlično, a vjerujem da će nas i na ovosezonskom Winter Classicu poslužiti – prisjetila se Medveščakova 48-ica priznavši:
– Kada sam dolazio ovdje, nisam imao nikakva očekivanja. Nisam znao kakva euforija vlada oko hokeja. Ali kada sam stigao i odigrao već tu prvu utakmicu na Šalati, pa atmosfera , navijači… Ostao sam bez riječi. Uostalom, tko ne bi? Nema tih riječi kojima bih sve ovo mogao opisati, pogotovo navijače. Nevjerojatni su bilo da igramo doma ili u gostima, uvijek nas podržavaju. To definitivno nisam očekivao, kao ni susrete pred 15.000 navijača u Areni koji su ove sezone još uzbudljiviji jer igramo puno bolje, nego lani. Zavolio sam Zagreb, klub, navijače. Suigrači u svlačionici su super. Osjećam se kao doma.
Jedino što se još uvijek tu i tamo izgubi.
– Ha ha. To se još uvijek događa. No ne smeta mi, bar upoznam neki novi dio grada. Ha ha.
Kako ste vi zadovoljni sa svojom predstavom na ledu?
– Volim biti konstantan što je više moguće i mislim da uspijevam u tome. Nadam se da dobro odrađujem svoj posao i da su navijači također zadovoljni mojom igrom. Pokušavam držati pak što dalje od naše mreže. Ali s obzirom da imamo dva odlična golmana, moj posao nije toliko težak. Kristan je najbolji vratar lige, a Ouzi kada je na golu brani jako dobro. Obojici vjerujemo i osjećamo se sigurno, bio na golu Lix ili Ouzi. Što smo bolji kao momčad, to smo bolji i pojedinačno. A i svi imamo isti cilj, pobijediti u što više utakmica.
Prve sezone u četvrtfinalu upravo ste vi bili osoba koja je bila zaslužna što su Medvjedi dogurali do polufinala. Naime, Graz 99ersi su vodili u seriji 2 – 0. Treća utakmica, koju je bilo važno dobiti, igrala se u Grazu. Nakon posljednje trećine rezultat je bio 2:2 i igrao se produžetak. No, četiri minute prije njegovog kraja zabili ste pobjednički gol koji je uzdrmao Grazere i totalno preokrenuo seriju koju ste na kraju dobili 4 – 2.
– Bila je to uzbudljiva utakmica s obzirom da nisam tu da zabijam golove. Sigurno je velika stvar zabiti u takvoj utakmici i to još u produžetku. Ta utakmica i gol definitivno su mi najdraži u karijeri.
Možda i ove sezone odigrate važnu ulogu u playoffu.
– Ha ha. Vidjet ćemo, ali ništa ne garantiram. Ako se dogodi, bit ću sretan, ali u momčadi imamo igrače koji su zaduženi za to i kojima to ide jako dobro.
Kennyjeva zadaća na ledu je obrana, a izvan leda?
– Slobodo vrijeme provodim sa psom od zaručnice budući da ona trenutačno nije ovdje. Vodim ga u šetnju, brinem se o njemu i trudim se da me ne ugrize. (smijeh)
Znači li to da se već lagano pripremate za očinsku ulogu?
– Hm, da, očito je to test od zaručnice, da vidi kako ću se iskazati u čuvanju psa. Ako položim, onda je to to. Ha ha.
Nedostaje li vam Kanada?
– Naravno, ali ne razmišljam previše o tome. Ako počnem razmišljati o domu i obitelji, postanem nostalgičan. Što manje razmišljam o tome, to bolje. Hrvatska je slična Kanadi. Ljudi su ljubazni i gotovo svi pričaju engleski. Kada sam dolazio ovdje, bio sam malo nervozan zbog jezika i kako ću se snaći. No, osjetio sam olakšanje kada sam shvatio da se svi služe engleskim.
Kako napreduje hrvatski jezik?
– Nije pošteno jer svi dečki u svlačionici pričaju engleski pa nisam prisiljen da ga naučim. Znam neke riječi. Koje? Ne bih ih sada spominjao, da nekoga ne uvrijedim. Ha ha.
Što najviše volite u Zagrebu?
– Navijače i potporu koju dobivamo od njih. Lijepo je kada ih sretnem na ulici i popričam s njima. Vole prokomentirati utakmice, našu igru, momčad…
Iako je većina igrača praznovjerna i ima neke svoje rituale prije utakmice, Kenny je potpuno izvan tog đira. Broj na dresu, 48, za njega nema nikakvo značenje. Nije ga sam birao, već je uzeo onaj koji mu je bio ponuđen. Tako je bilo i u prijašnjim klubovima. Niti prije utakmice nema traženja po stanu sretnih čarapa, bokserica…
– Samo mi je važno da pojedem dobar obrok i da odspavam prije utakmice. Dođem u dvoranu, ”uskočim” u opremu i izađem na led. Ne može biti jednostavnije.