Autor:: Josip Kregar 12/28/2009 9:14
Kaže da je prijedlog proračuna takav da destimulira zaduživanje. Proračun je balansiran između prihoda i rashoda. Govori se o potrebi reduciranja socijalnih prava i mogućih gubitaka holdinga. Čeka da mu kažu da nije tako, da se zadužuje i da rastrošno troši sredstva za svoje kampanje, pa će onda tražiti zaštitu od „despotizma većine“. Tvrdi da je Zagreb najnapredniji grad, a želi da se o tome ne raspravlja, ne sluša kritike i ne vidi stvarnost, a uvredom smatra spominjanje promašaja i pitanja o cijeni. I još ode čim se ukaže prva prilika da svoje zamjenike i suradnike ostavi da trpe teret primjedbi.
No, zapravo to je sve lažna rasprava. Pravi kontekst je politički. Gradonačelnik želi da se skupština raspusti i raspišu novi izbori. On u skupštini ima samo nekoliko zastupnika koji mogu i žele dalje trpjeti njegove vehementne zamisli i mahnito improviziranje – koje košta. Pravi kontekst je širi, politički, jer se gradonačelnik kandidira za predsjednika i svi čekaju što će biti s tim izborima. Zato gradonačelnik grmi o svojim uspjesima, jer nastavlja predizbornu kampanju.
Problem je politički, jer se radi o neozbiljnim i štetnim predizbornim obećanjima. Problem se ne raspravlja, rasprava se simulira. Nitko ne želi biti glasnikom loših vijesti: nema pokrića za besplatni javni prijevoz, nema dovoljno za socijalne potrebe, stoji izgradnja škola i vrtića, manje je za komunalne akcije. No tko će to reći! Tko će predložiti? Zašto nema dovoljno sredstava?
Zar radi toga što je pred koju godinu Vlada Zagrebu oduzela dio poreznih prihoda? Šutke i u punom razumijevanju između Poglavarstva i Vlade. Nije bilo protestnih okupljanja, zastupnici su to odšutjeli. Naravno ako se ne želi naći krivac, onda je dobra zamjena naći neprijatelja.
Možda je ipak razlog sve veća potrošnja, za loše projekte, mimo planova i prioriteta, za plaćanje prosječne a prekobrojne uprave? Možda je tajna u tome što na troškovima grada zarađuju podobni poduzetnici. Pravi primjer je slijedeći: grad se preko holdinga zadužio za izgradnju komunalne strukture i vodovodne mreže za više stotina milijuna eura, no taj novac nije potrošen za te svrhe. Vodovod i dalje propušta, mreža nije proširena, obveza i dug ostao je i dalje.
Ja ne znam za što su sve novci potrošeni – no znam da grad pomaže sport i natjecanja, priredbe i humanitarne akcije, gradnju crkvi i da troši na prolazne ceremonije. Tko je i po kojoj cijeni gradio skijalište koje više služi kratkotrajnoj paradi nego sportu?
Problem je politički jer se manevrira i oklijeva, bira pravi trenutak. U politici vrijedi pravilo: „ne radi ono što želi tvoj protivnik“ pa onda većina u skupštini ipak radije prihvati proračun. Uostalom, glavni problem nije visina proračuna na papiru, već stvarni prihodi. Prihodi grada opadaju a troškovi rastu. Obaveze i zaduženja ostaju a grad može sve manje. Problem je politički jer je stvorena mreža ovisnih tvrtki i pojedinaca koji poput pijavica (Hirudinea) sišu taj isti proračun. Sve košta višestruko, i u sistem je ugrađena želja da košta što više, što stvara sloj parazitski zavisan od takvog trošenja.
Ma vragu i politika! Ovdje se radi o lošem upravljanju. Radi se o novcu, o prihodima koji idu iz naših zarada i naših plaća. I nije kriv onaj tko politički kalkulira, već onaj tko rasipa i troši, a kritiku pretvara u političko nadmetanje. Ovdje se radi o degradaciji grada na politiku.
Pogledajmo samo nekoliko, primjera s zadnje sjednice Skupštine. Osim proračuna tu su i druge „sitnice“. O degradaciji svjedoči činjenica da za istrebljivanje štakora trošimo 12. 000. 000 kuna, i da su to najveći troškovi po glavi štakora ili komarca u regiji (ne znam kako to računaju kod obrazloženja!?). O tome svjedoči da se oko monopola dimljačarstva vode političke bitke (skinuto s dnevnog reda). To potvrđuje činjenica da se zelene površine mijenjaju u građevinske zone (zabrana je odbačena), činjenica da se galerija moderne umjetnosti već prepušta državi (skinuto s dnevnog reda!), da su pravila parkiranja pravno problematična, a stvarno su pretvorena u namet na vlasnike vozila i dodatni porez. Kuda idu ta sredstva? U proračun?
Ma ne! Sve što se u Holdingu stvori kao prihod propada u crnu rupu strašnih dugova i gubitaka.
Zato je i pitanje vođenja holdinga pretvoreno u pitanje pravnog nadmetanja, a ne jasnog interesa građana. Pa nije valjda pitanje hoće li Trgovački sud prihvatiti promjene Skupštine, već je li sadašnja struktura upravljanja dobra. Zašto gradonačelnik želi ostati jedini član skupštine? Zar mora koristiti sve trikove odgađanja promjena i nadzora rada holdingove hobotnice? Zar je gradonačelnik-skupština protiv imena u novoj skupštini? To je političko nadmetanje između traženja odgovornosti i grčevite obrane postojeće moći. Zar je sve to politika i izborna propaganda?
Zar je to vođenje grada i dobra vlast? Proračun nije jednostavno pitanje stavki i aritmetike, već u tisuće putova način da se popravlja život ljudi, vodi grad i jača snaga zajednice. Zato onaj tko za njega glasuje mora pitati tko je odgovoran za prijedlog i kako će za to odgovarati. Zato je sve ovo politika. Loša politika – jer će odgovornost doći prekasno, jer će onda biti kriva recesija (ma, vidi novosti!), jer će gradonačelnik opet više paziti na površan dojam, a manje na stvarne troškove. Jer će naći načina da, kao pravi političar, zadrži svoju moć u Holdingu, kritiku pretvori u eksces.
No površno informiran građanin teško može primijetiti ove suptilne razine problema. Ne vidi da nisu svi glasali za proračun, ne zna da ni većina (SDP, penzioneri) nije mogla puno drukčije, a da ne izgubi u nadmetanjima moći. Slaviti će Božić, pretjerano jesti i piti za Novu Godinu. Glasati po dojmu kakvog prikazuju mediji, lagano politizirati o karakteru kandidata. A istovremeno nam je netko ukrao slijedeći Božić, troši velike naše novce bez obzira i nadzora.
Odlučivanje o proračunu je naravno politika. To je odlučivanje o novcu građana. To treba biti politika odgovornosti za učinjeno i potrošeno. Doista je razočaravajuće da gradonačelnik ne može predložiti manji trošak grada i da iznos od 7. 500.000.000 smanji barem brisanje jedne nule. Još 55. godina prije naše vijeka Cicero je jasno rekao da je nesređen proračun posljedica oholosti službenika. Ima pravo.
Tko voli latinski neka pročita http://www.minterdial.com/2008/10/cicero-statesman-balanced-budget.html
