Autor: Marin Knezović 7/21/2015 12:14
Povijest bi nas trebala poučavati, pomoći nam naći odgovore na pitanja koja nam svakodnevno postavljaju događaji koji nam se događaju ili koji bi nam se mogli dogoditi. Za povijest Zagreba osobito je važna zbirka povijesnih izvora koju je 1889. pokrenuo Ivan Krstitelj Tkalčić pod nazivom ‘Monumenta historica civitatis Zagrabiae’ ili ‘Povijesni spomenici grada Zagreba’.
U prvom svesku ‘Povijesnih spomenika’ spominje se jedan slučaj kriminala vezan za javne službe, a koji se dogodio u Srednjem vijeku. Jedan od najvažnijih gradskih službenika, gradski bilježnik, posjedovao je tri krivotvorena pečata uz pomoć kojih je falsificirao zemljišne isprave. Kada je otkriven i uhićen osuđen je izuzetno strogo. Dobio je najtežu moguću kaznu – živ je spaljen.
To što spominjem ovaj slučaj ne znači da se zalažem za smrtnu kaznu ili bih želio korumpirane javne službenike baciti na lomaču. Ono što je za stanovnike grada Zagreba u ovom davnom progonu kaznenog djela bitno jest da je kriminal u gradskoj upravi uvijek bio prisutan. Druga važna stvar je činjenica da su srednjovjekovni Zagrepčani bili vrlo strogi prema bilo kakvoj povredi zajedničkog, javnog interesa.
Na žalost ovaj vid nesnošljivosti prema ugrožavanju zajedničke imovine i javnog prava Zagrepčani nisu zadržali do danas. Što je zapravo slučaj famoznih ‘ispravaka’ u GUP-u i detaljnim planovima uređenja nego krivotvorenje slično postupcima jadnog bilježnika koga su sugrađani pretvorili u pepeo?
Današnji Zagrepčani prema takvim pojavama ostaju hladni, što više, političke opcije koje stoje iza takvih postupaka nagrađuju svojim glasovima i kliču im u prepunim dvoranama. Nije ugodno prihvatiti kako je javni interes bio daleko više na srcu stanovnicima srednjovjekovnog Gradeca nego suvremenim stanovnicima hrvatske metropole.